Društvo Arhitekata Zagreba: Trg bana J.Jelačića 3/I, srijeda, 16.04.2003. u 19h

OKRUGLI STOL Natječaji_Procedure_prijedlog GUP-a

KONCEPT:
1. prijedlozi GUP-a: VI 2000, IX 2002, III 2003.
2. provedeni javni urbanistički natječaji i prijedlog GUP-a
3. procedure (4b) prijedloga GUP-a i predloženi javni natječaji
4. stručna artikulacija strateških primjedbi na prijedlog GUP-a

Pozvani:

odbor za prostorno uređenje Gradske Skupštine Grada Zagreba:
Nenad Ivanković
(predsjednik)
Šandor Dembitz, Keleminec, Pavoković, Tepeš
(članovi)

zavod za planiranje razvoja Grada i zaštitu čovjekova okoliša Grada Zagreba:
Miljenko Mesić
(pročelnik)
Bašić, Doklestić, Gamulin, Horvat, Kiš, Merćep, Mornar, Plevko, Žic
(devet stručnjaka)

stručna skupina za prostorne planove Gradonačelnice Grada Zagreba:
Marinović-Uzelac
(voditelj)
Galić, Dakić, Neidhardt, Wenzler
(članovi)
stručni savjet Udruženja Hrvatskih Arhitekata:
Petrinjak
(voditelj)
Geng, Hržić, Jurković, Kezić, Novak, Pavlinić
(članovi)

uglednici:
Ćurlin, zamjenik ministra javnih radova, obnove i graditeljstva
Uzelac, pomoćnik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja
Mrak, ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja
Petrić, gradsko poglavarstvo grada zagreba
Pološki, građevinski fakultet sveučilišta u zagrebu
Vitezić, hep
Jure Šare, vgo zagreb
Fabijanić, predsjednik udruženja hrvatskih arhitekata
Hanžek, predsjednik razreda arhitekata komore
Juras, dekan arhitektonskog fakulteta
Auf Franić, arhitektonski fakultet, predsjednica žirija sava
Milić, Mirković-Berković, R. Miščević, Kovačević, sekcija urbanista daz
Lj. Miščević, predsjednik društva arhitekata zagreba
Fiolić, Franić, Rako, Novoselec, Mateković, Cilinger, io daz
Nikolić, gradski zavod za planiranje razvoja
Matoš, gradsko poglavarstvo grada zagreba, gradski ured za promet

natjecatelji:
Njirić+Njirić (središnja os, 1992.)
Bobić+Linke, Hržić+Odak+Silađin, Burmas+Petrić
Rako, Gojnik, Cvjetko+Milas+Periša+Radnić
(trg domovinske zahvalnosti, 2000.)
Hebar, Delalle+Delalle, Milas+Periša+Prlić (sava, 2002.)

senzibilizacija javnosti:
S. Knežević, Ivančević, Franković, Krasić, Radović-Mahečić,
Sutlić, Crnčević, Škreblin, zagrebački odrezak radija 101

Ostali prisutni:

Tomislav Jelić – član Gradske skupštine, Sesvete
Radoslav Dumančić - član Gradske skupštine, Sesvete
Vojislav Denažić – DPUH
Drago Muvrin, EUP
Ksenija Petrić – Sekcija za arhitektonsko nasljeđe
Mirjana Visin, DPUH
Jasna Lay, DPUH
Stjepan Lončarić – Sekcija za arhitektonsko nasljeđe
Hrvoje Hrabak – arhitektura.info
Iris Karminski Bilopavlović – Zavod za prostorno uređenje Min zaštite okoliša
Fedor Kritovac

PROF. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, predsjednik DAZ-a, uvodno pozdravlja sve prisutne. Ovaj okrugli stol najavljen je prigodom otvaranja izložbe Generalnog urbanističkog plana Zagreba i GUP-a Sesveta na Velesajmu 22.03.2003. Rok za slanje primjedbi na prijedlog Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba je 22. travnja 2003.
Daje riječ nagrađenim autorima na natječaju za uređenje Save, Milas+Periša+Prlić, koji su pripremili uvodnu prezentaciju.

MARKO MILAS, Industrogradnja-indoprojekt; U ovom kratkom vremenu koje je bilo iza nas, pripremili smo nekoliko tema. Prva je tema GUP koji je bio na javnoj raspravi 2000. godine, a te materijale smo dobili kao podlogu za javni natječaj za prostor Save. Druga tema je GUP kakav je bio pred usvajanjem u rujnu 2002. godine i taj materijal smo dobili u digitalnom formatu. Nažalost ovaj materijal koji se danas nalazi na Velesajmu nismo uspjeli dobiti u digitalnom formatu, ali relativno je sličan materijalu iz 2002. godine kojeg imamo digitalno.

ZVONIMIR PRLIĆ, Industrogradnja-Indoprojekt; Karte smo raslojili u lajere koji su možda grafički prihvatljiviji, izlistat ćemo povijesni razvoj grada Zagreba, situacija u regiji, Zagreb u širim urbanim sustavima, granice građevinskih područja gradskih četvrti kako ih je GUP odredio itd.

MARKO MILAS, Industrogradnja-Indoprojekt; Ovo je karta koja prezentira prostorni plan grada Zagreba (pokazuje roza široku površinu).
GUP grada Zagreba koji je plava linija, ove svijetlo-žute fleke unutar GUP-a Zagreba su zapravo planovi koji su ili doneseni koji se vide sa crnim točkama ili u fazi izrade koji su bez crnih točaka.
Ovo je isto bitna karta koja prezentira na ortofotografiji grada Zagreba nakupine bespravne gradnje. Cijela koncepcija GUP-a je bila zapravo valorizacija gradskog prostora od visokokonsolidiranih do niskokonsolidiranih područja. Ovo je prezentacija niskokonsolidiranih područja grada od Trnja pa preko rubnih područja, okosavlja i nekakva područja sjeverno od Avenije Dubrava.
Većini građana najinteresantnija je karta namjene površina. Ovdje se vidi zapravo sustav željeznice i sustav tramvajske i lakošinske mreže koja je predložena engleskom studijom o prometu. Ovdje se vidi da su djelomično neki detalji iz te studije preneseni van, pa se vidi da od Trga žrtava fašizma pa negdje do Trešnjevke povlači se jedna linija podzemnog tramvaja, a druga linija podzemnog tramvaja se pojavljuje između Kruga i već centra grada sjeverno od pruge.
Javne i društvene djelatnosti, opet sustav javnog prijevoza, zelene površine koje se na ovom prikazu dobro vide. Većina zelenih površina se nalazi ili u podnožju Medvednice ili okosavlju, nešto uz Maksimir i ova šuma dolje prema Sesvetama.
Urbana pravila su za razliku od dosadašnjeg GUP-a puno detaljnija, složenija i zapravo veliki pomak u odnosu na GUP iz 1986. godine. Ovo roza su odstupanja, tj. iznimke od urbanih pravila.
Zaštita kulturne baštine, zaštita prirodne baštine, zaštita od buke, površine za gradnju, i zapravo najbitnija i najinteresantnija karta o kojoj bih večeras pokušali nešto reći – to su procedure, što je zapravo budućnost GUP-a grada Zagreba. Procedure se pojavljuju u dva sloja, jedan je sloj obavezne izrade detaljnijih planova, a drugi je sloj obavezne provedbe urbanističko arhitektonskih natječaja. Na ovoj karti se jasno vidi da se urbanističko arhitektonski natječaji pretežito predlažu na perifernim područjima Zagreba.
Nastavit ćemo s prezentacijom ekstrakta iz prometne studije.
Prometna studija je postala dostupna javnosti prije otprilike dva mjeseca kada je prezentirana u Skupštini grada Zagreba. Tu vidimo tri bitne stvari za javni gradski prijevoz. Prometna studija obuhvaća ovaj tu prostor podno Medvednice pa uz obilaznicu Savu. Ovo je jutarnje vršno opterećenje na prometnoj mreži. Dakle, vrijednost te studije je u tome što ona prezentira egzaktne podatke kakvo je opterećenje na prometnicama. Ono što ide zeleno, plavo i crveno je najopterećenija prometnica tijekom dana. Najopterećenije prometnice u jutarnjem prostoru su one u potezu Heinzelove, Držićeva i istočni dio između dva mosta na Savi. S druge pak strane jutarnje vršno opterećenje na ZET-ovoj mreži vrlo jasno pokazuje da zapravo kičma javnog prijevoza Zagreba se proteže od Ilice, preko Savske i da se naravno u centru grada postiže najveće opterećenje.
S treće strane se vidi željeznička mreža gdje se vidi istočni dio koji je najopterećeniji. Prometna studija je predložila dva moguća scenarija budućeg razvoja javnog gradskog prometa. Prvi je lakošinska željeznica koja je na gornjoj karti prezentirana zajedno s metroom, dvije linije metroa u klasičnom TS- obliku, prva linija koja ide od Gajnica pa do Sesveta, i druga linija koja bi išla preko Trga bana Jelačića pa dolje sve do Velike Gorice. Istodobno se predlaže i adaptacija željezničke mreže, naravno s novim stanicama, a usput se predlaže i lagani kružni tok, mali željeznički prsten koji bi išao, nažalost, na istoj trasi gdje se predlaže i P linija te lakošinske željeznice.
Tu se javlja prva zanimljivost, da su jedna linija metroa koja bi išla preko središnjeg mosta, i ove predložene linije željeznice relativno blizu. Pretpostavka je da se to temelji na već pedesetogodišnjoj urbanoj povijesti grada Zagreba i kao Zagreb s južnim usmjerenjem gdje glavnu urbanističku potku čini središnja os i potez od Trga bana Jelačića dolje prema budućem, nekoliko puta predlaganom novom međunarodnom kolodvoru. To je dakle iz engleske prometne studije djelomično preneseno u GUP. Tu se ne anticipira metro.
Vraćamo se na procedure preslojene s dvije glavne urbanističke barijere u gradu Zagrebu, a to je pruga na nasipu i Sava u kanalu. Ovdje se vide svi prijelazi preko Save kako ih predlaže generalni urbanistički plan, dakle novi most ovdje, pa novi cestovni most ovdje, jedna od četiri predviđene hidroelektrane u Zagrebu – Prečko, pa treći most ovdje, pa budući most prstena ovdje, pa tako dalje mostovi.
Natječaj kao forma razvijanja grada prezentiran je recimo na Jakuševcu i recimo oko Save. Program mjera za unapređenje stanja u prostoru usvojen je na prošloj sjednici Skupštine grada. Vratimo li se jednu kartu unazad vidimo što predlaže GUP, a što je usvojeno na Skupštini kao Program mjera. Neke od ovih fleka su u fazi izrade, a neke nisu. Nisu prezentirani na karti urbanistički planovi. Na primjer za cijelo Trnje nije jedan plan nego recimo pet, šest, sedam planova koji su manji, i to urbanističkih planova uređenja. Za sve te planove nije predviđen javni urbanističko arhitektonski natječaj, nego će se odabir, vjerojatno, vršiti prema Zakonu o nabavi roba i usluga.

ZVONIMIR PRLIĆ, Industrogradnja-Indoprojekt; Čini nam se prilično čudnim da na karti koja postoji u usvojenom programu mjera, karti UPUA postoji jedan nesrazmjer između površina određenih zona obuhvata unutar Trnja, na primjer brojeva 15, 16, 14 tako reći vrlo malih planova po svojoj površini i onih vrlo velikih, od koji je Trešnjevka jedan srednje velik, a Črnomerec koji se vidi dalje u ljubičastoj varijanti, jako velik. Naime, to nas jako zbunjuje i po nama, ono što bi bilo logično je da na primjer cijelo Trnje ide pod jedan UPU, tj. planovi predloženi 15, 16, 14 ,18 da budu jedan UPU, a da navedeni predloženi planovi budu DPU – i u nekoj daljnjoj razradi. Isto tako predlažemo za planove od 19 do 23 čisto zbog same površine obuhvata, a i zbog značaja. Smatramo da Trnje zaslužuje da se nađe između Avenije Vukovar i željezničke pruge. Mislimo da cijeli prostor Trnja omeđen Držićevom, Savskom, prugom i Vukovarskom bi trebao potpasti pod obavezu izrade urbanističkog plana uređenja. Ove fleke koje ste vidjeli nakon toga bili bi DPU-ovi.

MARKO MILAS, Industrogradnja-Indoprojekt; Nakon toga preklopili smo urbana pravila s tim problemima željezničke pruge i Save, i općenito svi predloženi planovi uvijek zapravo tangiraju prugu. Mislimo da bi bilo daleko bolje da se grad planira zajedno s prugom, a ne do pruge. One predložene zone bespravne gradnje vam uglavnom ne ulaze u zone detaljnijeg planiranja. To su ove plavkaste zone koje su tu naznačene.
Treba uzeti u obzir da ima puno više bespravne gradnje nego što je tu prezentirano, ali prostor u kojem su najveće nakupine, ne ulazi u planove detaljnijeg planiranja. Za zonu uz rijeku Savu, za koju se planiraju sami natječaji, to su uglavnom zelene površine prema prijedlogu GUP-a. Isto tako i ove zone koje se gore pojavljuju To je ono što smo uspjeli primijetiti unutar samog prijedloga plana, a ovo je skica našeg prijedloga.
Predloženo detaljno planiranje ne obuhvaća kompletan fenomen Radničke ceste, a pogotovo ga ne obuhvaća do svog kraja, a to je skroz gore do recimo Maksimirske. Mi predlažemo da se urbani fenomen Zagreba počne doživljavati drukčije nego je predloženo, da se počne doživljavati u potezima, pogotovo u bitnim potezima koji će se vrlo brzo početi izvoditi. Kao što je recimo cestovni prsten, kao što je Radnička, Zagrebačka, Sveučilišna aleja, Držićeva, pogotovo Savska, eventualno buduća horizontala na Jankomiru. Smatramo, a to smo i rekli na natječaju za Savu, da je Sava ključni urbani fenomen grada Zagreba i da bi se izlazak grada na Savu trebao dogoditi na mnogim mjestima i da bi se trebao dogoditi planirano, a ne stihijski.

ZVONIMIR PRLIĆ, Industrogradnja-Indoprojekt: Mislim da se svi slažemo da se grad treba doživljavati u nekim svojim cjelinama i to nam pokazuje bezbroj primjera. Planiranje Ulice grada Vukovara je jedan od svjetlijih primjera hrvatskog urbanizma, gdje se jedna ulica tretira u svojoj cjelovitosti i kao takva zaslužuje jedan od epiteta spomenika urbanizma u gradu Zagrebu. Slično se odnosi na donjogradske blokove, na Potkovu…Ne smije se prestati razmišljati o urbanitetu gradskih poteza, a nama se pomalo čini da ovakav GUP, možda zbog načina na koji je prezentiran, nije dovoljno blizak ni građanima, ni arhitektima ili urbanistima jer mi u ovom planu koji je izložen pred nama ne vidimo mogućnost razvoja takvih novih urbanih ili poteza urbaniteta koji su već postojeći.
Mislim da bi se to moglo naglasiti i upravo zato i radimo ovu prezentaciju, ne bi li se u novi prijedlog GUP-a ubacili još neki UPU-i koji su jako bitni za grad, u odnosu na ove koje sad imamo. Dakle, da se grad promišlja integralnije.

MARKO MILAS, Industrogradnja-Indoprojekt; Htjeli bi također razgovarati, znajući problem novog Zakona o prostornom uređenju i nemogućnosti urbane komasacije, znajući za problem nereguliranja javnog natječaja kao obaveze kroz uredbu Vlade, da se prijedlogom GUP-a javni natječaj pokuša instalirati kao obaveza, i da se GUP u budućnosti ne donosi svakih petnaestak godina, nego da se doneseni GUP svake godine adaptira rezultatima javnih natječaja. To je naš ključni prijedlog u cijeloj ovoj večerašnjoj priči i da se konačno počne izabirati najbolje rješenje, a ne da se nadmetanjem izabire najniža cijena, što je sada zapravo činjenica.

NIKO GAMULIN, Gradski ured za prostorno uređenje: Ovo izlaganje (ref. na izlaganje M. Milasa) je nestručno, kao da nisu pročitali generalni plan. U generalnom planu su primijetili samo fleke koje su ovdje crvene boje, preko natječaja na Jakuševcu i nekim bespravnim zonama. Da ste pročitali podlogu u generalnom planu o javnim natječajima, vidjeli biste da je skoro cijeli grad pokriven urbanističkim natječajima. Tamo piše da se za sve javne površine raspisuje javni natječaj, za sve građevine javnih namjena koje su iz proračuna, za svu stambenu izgradnju koja je iz proračuna, za građevine na visokokonsolidiranim područjima, za gradnje u svim potezima ovih glavnih ulica, to je Avenija Dubrovnik, Njemačke, Holjevca, Vatikanske… te uređenje gradnji mostova i sve druge površine koje se uređuju redovnim planovima. I onda ovo vaše ponižavajuće izlaganje u kojem se kaže da nema dovoljno urbanističkih natječaja.

BORISLAV DOKLESTIĆ, Gradski zavod za planiranje razvoja grada: Za razliku od Nike zahvalio bih se kolegama. Meni je bilo svježe slušati interpretaciju o jednom dokumentu koji smo odradili. Moram priznati da ne bih sve tako intonirao, ali to je vaša autorska interpretacija i sasvim je u redu. Jedino bih izrazio žaljenje što pripremu za ovaj skup, koji je mogao biti puno efikasnija i vredniji, nismo obavili zajedno. Tada vjerojatno puno od ovih pitanja ne bi bilo postavljeno.
Koncentrirat ću se na dvije teme. Jedna je tema poteza o čemu vi jako fino razmišljate, a druga je tema Trnje. To su možda najznačajnije dvije teme za grad Zagreb. Upozoravam da je dobar dio stručne javnosti gledao ovo što ste vi pokazali; zoning, uvjete građenja, sheme prometa, a nije gledao recimo nekakvih stotinu projekata koje je Gradski zavod u suradnji s drugim institucijama i stručnjacima napravio upravo na ovu temu koju ste vi spominjali.
Mi nažalost nemamo takvu podlogu sustava planiranja koja nam omogućava razvoj razmišljanja o gradu kakav je u europskoj praksi. Imamo jedan dokument kojega smo se svi uhvatili i zapravo ga mistificiramo. To je ipak na kraju jedan zoning i niz pravila ponašanja u jednom prostoru. On niti u jednom svom članku ne garantira ovo na čemu vi inzistirate, a to je realizacija poteza, realizacija središnjeg prostora grada u Trnju, odnos prema resursu Save i pitkih voda. To su sve situacije koje se ne mogu riješiti generalnim planom, već političkim strateškim odlukama.
Inzistirate na natječajima, a ovo što je narisano u Trnju je upravo zbog toga što su se respektirali natječaji na Trnju. Zašto raspisivati nove natječaje na Trnju kada taj prostor grada ima najveću gustoću raspisanih natječaja na hektar. Tog nigdje u Europi nema da se nakon arhitektonskog natječaja projekti naručuju po sistemu nabave roba i usluga. Ali, opet, to nije stvar GUP-a, nego neke druge institucije, vjerojatno vaše Komore koja bi to trebala raščistiti. Ako je prostor Trnja pokriven natječajnim rješenjima, logično bi bilo u jednoj programskoj studiji okupiti sva ta rješenja, što smo i predložili, i potom napraviti detaljne planove.
Čini mi se važnim da se svi zajedno dogovorimo kao struka, da konačno počnemo grad elaborirati kroz stručne elaboracije, a ne političke odluke.

DRAGO MUVRIN, građanin: Slučajno sam se našao na ovom skupu jer sam posjetio izložbu GUP-a na Velesajmu, a prije toga sam se prošetao od starog savskog mosta do Velesajma gdje se izložba nalazi. To bih preporučio svakomu. U toj šetnji proći će kroz jedno pravo naselje, a na cesti od dva kilometra nema čak niti pločnika. Diskutiram uime javnosti.
Donošenje GUP-ova svakih 15-20 godina je rijetka prilika za sudjelovanje javnosti. Interes javnosti je proporcionalan njenoj prostornoj pismenosti, a ona je u Zagrebu i Hrvatskoj po prilici takva kao što je interes nepismenih za javne knjižnice.
Ti planovi koje GUP donosi na kartama u mjerilu 1:5000 zapravo su neprovedivi jer nedostaju provedbene geodetske karte u mjerilu 1:500 ili 1:1000 i ne postoje katastarske karte usklađene s tim planovima u istom mjerilu da se vidi stanje vlasništva nekretnina.
Stoga, trebate pripremiti karte u odgovarajućem provedbenom mjerilu, trebate te GUP-ove koje imamo za uža područja grada pretvoriti u makete u odgovarajućem mjerilu, rekao bih u mjerilu 1:500, i trebate školovati profesije za održivi razvoj koji bi se temeljio na korištenju zemljišta i oplemenjivanju prostora. Prošle godine posjetio sam Šangaj i vidio maketu grada kakav će biti 2020. godine.
Mislim da je moguće planirati cjelokupno područje županije, jer Ljubljana je planirala naselja 80 km daleko od Ljubljane, da oni koji rade u Ljubljani ne bi naseljavali grad, a Žumberak je 20-30 km od grada. Samo javnost treba stalno opismenjivati putem natječaja, putem maketa i putem ovakvih skupova.

Dr.sc. EUGEN FRANKOVIĆ: Upozorio bih na uporišne točke ovoga grada na koje se možemo oslanjati. Prije nekoliko godina prof. Marko Pozzeto, istaknuti stručnjak i talijanski arhitekt, šećući Zagrebom došao je na ulaz glavne aleje Maksimira, stao i rekao: “Pa toga nema nigdje u Europi”. Stručnjaku i arhitektu koji zna što je Europa učinila se ta uporišna točka Zagreba toliko reprezentativna. Za nas je ona stvar navike. Takvih točaka u Zagrebu ima dosta, samo ih mi ne iskorištavamo. Treba nametnuti atmosferu visoke stručne suradnje, da bismo izbjegli neplodne sudare.

STJEPAN LONČARIĆ, DAZ - Sekcija za arhitektonsko nasljeđe: Sam sustav izlaganja GUP-a i komuniciranja s kompletnim stanovništvom Zagreba nema u sebi strateško sagledavanje grada. Strateškim sagledavanjem može se baviti i grupa ne veća od sto pojedinaca iz pet institucija.
GUP je zapravo zakon o ponašanju u prostoru i ne treba sam po sebi biti nosilac bitnih strateških zamisli, nego praktičan za javnu upravu i provođenje. Ako je GUP nepraktičan i ne može se krojiti prema stanju vlasništva na terenu, to sve skupa jedva da ima smisla.
Tekst GUP-a je takvog obima da samim stručnjacima koji su zainteresirani za integralni tekst GUP-a treba nekoliko dana da ga prođu. Zagreb je relativno veliki grad, izložba traje otprilike mjesec dana, na njoj je samo jedan komplet tog teksta. Pitam se koliko ljudi može stvarno sudjelovati u raspravi o tom GUP-u.
Napravit ću jednu usporedbu s Nizozemskom. Kada se jedan grad koji je prema Amsterdamu kao Samobor prema Zagrebu, treba odlučiti da li će jednu od kaznionica Amsterdama primiti na svoj teren, onda se provodi javni referendum na koji treba izaći barem 50 posto ljudi. Prije referenduma upriličuje se izložba, prezentacija putem televizije i lokalnih novina. A mi GUP, koji je neusporedivo važniji dokument, donosimo faktično bez sudjelovanja javnosti, odnosno javnost sudjeluje samo formalno. To je strukturalna zapreka donošenju GUP-a, jer on mora biti odraz sudjelovanja više ljudi, pa makar i nepismenih.

Prof. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, predsjednik DAZ-a: Na kartama koje su kolege pokazali nema Sesveta, a rasprava je u tijeku i za Sesvete. Nije zakonito da se GUP izlaže izvan teritorija tog prostora o kojem se zapravo radi. Sesvete su gradska četvrt Zagreba jednako kao Črnomerec i Gornji Grad. Četiri sata smo proveli s kolegama i sugrađanima na sjednici Vijeća gradske četvrti Sesvete. Pozivam kolegu Petrinjaka da ukratko izloži primjedbe Stručnog savjeta UHA na provedbu GUP-a. Kao što je rekao ministar Božo Kovačić, na sve primjedbe, zapažanja i prijedloge netko će morati odgovoriti. Ovaj skup je heterogen ne samo u pristupu, već i u profesijama koje sinergijski čine sintezu koja se zove GUP grada Zagreba.

TOMISLAV PETRINJAK, voditelj Stručnog savjeta UHA: Udruženje hrvatskih arhitekata postavlja pitanje provedbe odredbi GUP-a. Naime, iz prijedloga GUP-a proizlazi da od ukupno 22.000 hektara obuhvata GUP-a otprilike 4.000 hektara je obojeno žutom bojom koju ste vidjeli na ovim kartama. Žuta boja označava obavezu izrade detaljnijih planova uključujući u sebi i jedan mali dio, obavezu provedbe natječaja. Tih 4.000 hektara je de facto 20 % ukupne površine grada. Stručni savjet UHA-e izražava bojazan da će stopiranjem fizičke izgradnje na tim područjima nastati vakuum i zastoj u produkciji. Odredbe programa mjera uređenja prostora grada kažu da će se otprilike urediti 360 hektara u 2003. i 2004. godini. To znači tek 10 % od ovih 4.000 hektara.
Ispravite me ako griješim, ali govorim o strahu arhitektonske profesije u smislu nemogućnosti daljnjeg projektiranja na tim žutim zonama. Naime, donošenjem GUP-a prestati će dosadašnja, možda kriva praksa, ali iščitavanje uvjeta lokacije direktno iz GUP-a, a detaljniji planovi neće biti izrađeni.
Ako se za dvije godine izrade može napraviti otprilike 300 hektara detaljnijih urbanističkih planova, kako je u programu mjera i predloženo, znači da će za 4.000 hektara trebati najmanje 20 godina da pokrijemo ove žute mrlje s detaljnim planovima, bez obzira jesu li to natječaji i tko ih radi.
Uopće ne govorim o načinu izrade, već o tempu tj. zastoju u građenju, odnosno o strahu da će to možda biti loš refleks GUP-a. Da li se o nečemu u tim provedbenim odlukama može sada već razmisliti, da li predlagači mogu napraviti neki scenarij na koji način i kojim redoslijedom bi se to moglo ubrzati i pojednostavniti, osigurati da ako dođe potencijalni investitor sa novcima, da uplati novce gradu, a grad naruči brzu izradu takvog plana i da se stvar razvija. Jasno, sve u skladu sa GUP-om, ali da ta primjena bude efikasnija i brža.

BORISLAV DOKLESTIĆ, Gradski zavod za planiranje razvoja grada:: Mislim da je ovo krucijalno pitanje za grad. Ono što karakterizira današnju situaciju to je točno ono što je kolega prethodno spominjao kad je išao prema izložbenoj dvorani GUP-a i prošao kroz Kajzericu. To je zapravo tipična slika Zagreba danas koji se gradi od parcele do parcele, a ne kao jedan suvisli projekt. U posljednjih 12 godina detaljno planiranje je praktički zamrlo, ali ne samo detaljno planiranje nego i organiziranje realizacije prema takvom detaljnom planiranju. Mi više ne znamo realizirati jedno naselje. Zadnje naselje koje je u Zagrebu realizirano bio je Jarun 1986. godine. Zaboravili smo tehnologiju reprodukcije grada. Tipično je za današnjicu da s jedne strane imamo privatnog investitora i njegovu parcelu, a s druge strane grad koji eventualno daje infrastrukturne priključke tom investitoru. Komunikacija između ta dva korisnika praktički ne postoji. Stoji sve što je kolega Petrinjak rekao. Ako pogledamo dinamiku izrade planova zadnjih nekoliko godina vidjeti ćemo da se na tu temu nije ništa dogodilo. Zato moramo nešto radikalno mijenjati u sustavu.
Mi smo predložili da upravo za ovu površinu koja iznosi gotovo 20 % površine grada izradimo nešto što ne bi trebalo nužno biti skupi detaljni plan elaboriran na onaj način na koji se to danas traži zakonskim normama. Trebalo bi razmisliti i o novom sustavu detaljnog planiranja. Međutim, i postojeći sustav nam nudi rješenje utoliko što omogućava da grad elaborira nekakve suvisle zone, a da onda za direktnog investitora koji se pojavi elaborira taj vrlo skupi i komplicirani postupak detaljnog plana. Koristio bih iskustva Europe jer nam se rješenja tamo nude. Berlin se nakon pada Zida našao praktički u identičnoj situaciji kao Zagreb. Grad koji nije bio pokriven nikakvim suvislim dokumentom, a trebalo je vrlo brzo omogućiti rekonstrukciju grada. Nijemci su svoj sustav prilagodili toj konkretnoj potrebi. Oni su tu dokumentaciju sveli na nešto neformalno što je dobilo javnu prezentaciju i javnu provjeru, ali je zapravo konceptualno, da bi se od takvog jednog plana koji rješava cijeli jedan gradski teritorij odabralo i definiralo ono što etapno ide u realizaciju, a onda se to pretvorilo u jedan dokument koji ima sve elemente formalnog dokumenta.
Čini mi se da je ovo prilika da našem ministarstvu sugeriramo da razmisli o toj situaciji u kojoj se glavni grad države nalazi i da osmisli zajedno s tim gradom način detaljnijeg elaboriranja grada koji možda i neće biti savršen u prvo vrijeme i neće biti javni dokument u pravom smislu riječi, ali će biti sigurno javniji od onoga što imamo danas. Jer ono što imamo danas to je lokacijska dozvola od parcele do parcele, čiji se parametri definiraju tko zna gdje, kako i kakvim kriterijima.

IRIS KARMINSKI BILOPAVLOVIĆ: Kolega Doklestić tvrdi da između investitora i grada ne postoji ništa. Postoji, nažalost, arhitekt, ponekad i građevinar. Ono što imamo, ne kao maketu, nego kao grad u mjerilu 1:1 to je posljedica djelovanja arhitekata i građevinara u sprezi s investitorima, ponekad možda i s onima koji izdaju lokacijske dozvole po ne znam kakvim kriterijima, a ja ću reći da po kriterijima postojećeg GUP-a. A da su kolege arhitekti i projektanti koji su u strahu da neće imati dovoljno posla, taj postojeći GUP rastegnuli kao gumilastiku, čak zlorabeći njegove odredbe, mislim da kao društvo arhitekata treba biti malo i samokritičan.
Možda je prigoda da se i na ovoj izložbi vidi kako je arhitektura smještena u gradu, u dozvoljenoj zoni. Da li je smještena uz uličicu ili puteljak od 2,5 do 3 metra minimalno, da li se gradilo toliko i toliko katova na profilu ulice koja to ne podnosi, kako se rauba ta infrastruktura itd. Neće niti novi GUP to riješiti. Sigurno da trebaju postojati ova sustavna rješenja i urbana komasacija i vratiti znanje o tome kako se gradi naselje, međutim ova spona je isto dosta krhka. Priče o GUP-u nisu samo zagrebački specijalitet. Taj strah od donošenja planova koji će možda imati malo strože kriterije za raubanje prostora postoje u svim gradovima. To najbolje zna pomoćnik ministra, gospodin Uzelac. Kao građanin sam pokušala saznati da li u gradu postoji služba koja sankcionira postavljanje vanjskih jedinica klimatizacije po fasadi, konkretno u centru grada na zaštićenom objektu, pa sam bila čak i ismijana. Žalosno je reći da nisam ništa uspjela. GUP se ne bi trebao time baviti, ali ima ovdje ljudi koji bi mogli o tome malo razmisliti, kad već govorimo o zaštiti kulturnih dobara.

Mr.sc. SLAVKO DAKIĆ, posebni savjetnik gradonačelnika grada Zagreba: Nije me toliko zasmetala količina nepoznavanja gradiva o kojem večeras raspravljamo, ili njegova kriva interpretacija, jer je kompleksnost teme o kojoj razgovaramo tolika da je jedva stižu i kolege koji rade u profesionalnim uredima koji se time bave, a kamoli da se može očekivati od kolega koji se time ne bave da dođu do kraja.
Međutim, ono što me zasmetalo je količina samokritičnosti i mazohizma kolege Doklestića s kojim sam najbliže surađivao u osmišljavanju jednog dokumenta koji je u ovim prostorijama bio izlagan u svibnju 2000. godine. Neću praviti nikakve probleme u političkoj namjeri da se donese dokument koji se zove Generalni urbanistički plan Zagreba, ni da se donese dokument koji se zove Generalni urbanistički plan Sesveta. Međutim, moram reći da mi 2000. godine nismo izašli u javnost s tim dokumentima. Izašli samo tada s nečim što je bilo puno kompleksnije, puno ozbiljnije, puno je više vodilo računa o javnom interesu o kojem se toliko govori, s nečim što je vrlo precizno nudilo rješenje takozvanih procedura putem kojih se provodi generalni urbanistički plan i ukupna reprodukcija grada. Došlo je do povlačenja Gradskog zavoda za planiranje u odnosu na taj desetogodišnji rad o kojem je i kolega Doklestić govorio, koji je rezultirao sa stotinjak, ili više dokumenata i elaboracija prostora. Mi smo jedina adresa koja je u Hrvatskoj bila na proračunu, koja je nakon desetogodišnjeg rada podnijela izvještaj o tome što je radila, popisala svaki svoj dokument i napravila na svoj način inventurnu knjigu svoga rada. Spomenuti ću tri od toga. Jedan o kojem bi još uvijek vrijedilo razgovarati u ovom prostoru, koji je upravo kolega Doklestić vodio, to je Urbanistički plan uređenja Trnja, o razlozima zašto je on napravljen, o razlozima zašto je on potonuo i o svemu drugome. Spomenuo bih elaboraciju Selska i elaboraciju o Prečkom. Dakle, nismo mi nesposobni elaborirati nešto što je bilo nastavak na naselja koja su se prestala graditi, ali i naselja koja su bila kompleksnije cjeline.
Drugo, ne postoji, i žalosno je što to moram ja u ovim prostorijama govoriti, grad u Europi koji bi propustio da kaže ime čovjeka koji je taj posao vodio, koji je koordinirao izradu jednog takvog dokumenta, a ja sam namjerno u svibnju 2000. godine na dokument koji se zvao Nova urbana strategija Zagreba potpisao praktično cijeli Gradski zavod za planiranje jer je to jedina istina o tom dokumentu koja stoji. Činjenica da se sustavno pokušava prijeći preko toga dosta govori o klimi koja u našem fahu vlada. Uzmite ovo i kao ispad, ali činjenica je da je barem polovica ili trećina aktera koji su izradili taj dokument napustila u međuvremenu Gradski zavod i nitko nije rekao ni riječi.
Prema tome, odbijam, posebno od strane svojih kolega s kojima sam surađivao, slušati kvalifikaciju da mi u Zagrebu nismo bili u stanju na identičan način na koji se to radi u Europi elaborirati probleme grada. Odbijam da je nama bila potrebna pomoć ministarstva da mi takvu regulativu stvorimo jer smo mi kao sastavni dio strategije predložili kako bi ta regulativa trebala izgledati i to je bila platforma za razgovor s ministarstvom i bilo bi jako dobro da je taj razgovor održan. Nažalost ti su dokumenti jednostavno nestali po ladicama.
Ipak se polako razbistrava ta voda, uključujući večeras i s mišljenjem Stručnog savjeta. Pretpostavljam da već sada ima kolega koji će znati spojiti odluku iz 1995. o napuštanju provedbenih urbanističkih planova tj. PUP-ova s ovim današnjim zahtjevom Stručnog savjeta UHA-e. Podsjećam na činjenicu da se detaljni urbanistički planovi nigdje na svijetu, pa ni kod nas, neće moći provoditi dok se ne donese instrument koji se zove urbana komasacija, a kojeg stara hrvatska praksa poznaje. Mi 13 godina bez tog instrumenta živimo, a dok tog instrumenta nema u regulativi, niti jedan ured za planiranje neće predlagati izradu detaljnih planova uređenja jer je to za svakoga tko iole poznaje elemente zanata potpuno uzaludan posao.
Zato ne prihvaćam da se na bilo koji način umanjuje kompetencija i vrijednost Gradskog zavoda za planiranje u onom trenutku kad je on izašao sa strategijom razvoja Zagreba utemeljenom upravo na prostornim vrijednostima grada. Isto tako treba odbiti i svaki pokušaj da se ovaj dokument koji se zove Generalni urbanistički plan na bilo koji način umanjuje, jer je on rezultat jednog ambijenta koji je spoj kadrovskog urušavanja kuće s jedne strane i onog što je kolega Doklestić rekao s druge strane. Strategija Zagreba izložena 2000. stavlja politiku na ozbiljnu kušnju. Zašto se dozvolilo da se s tim dokumentom ne ide dalje, nego da se on pretvori u tehnički dokument koji politiku ne stavlja na kušnju, to ostaje pitanje koje je pred svima nama.

Prof. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, predsjednik DAZ-a: Gospodinu zastupniku u Skupštini grada Zagreba predajem riječ, da se čuju i Sesvete.

RADOSLAV DUMANČIĆ, Zastupnik u Skupštini grada Zagreba za Sesvete: Zahvaljujem za mogućnost da večeras ovdje kažem nekoliko riječi među vama stručnjacima iz ovog područja. U Sesvetama smo upravo ovih dana pred izuzetno velikom kušnjom tzv. javne rasprave. Sudjelovao sam proteklih mjesec dana na svim skupovima na kojima se otvorio razgovor o gradnji stanova POS-a na području bivše farme svinja Sljeme u Sesvetama. Niti na jednom od tih skupova nismo čuli da bi struka poduprla gradnju 3.000 stanova na takvom prostoru i u tom dijelu grada. Čuli smo desetine građana koji negoduju zbog toga i čuli smo politički dogovor u okviru grada Zagreba da će se tamo stanovi graditi. I čujemo svaki dan poruke iz Ministarstva obnove i graditeljstva da će se raspisati natječaj paralelno dok traje javna rasprava, bez obzira kakvi će učinci javne rasprave biti, za rješenje arhitektonsko i kakvo već, gradnje stanova na tom prostoru. Sesvete su po svojim prostornim kapacitetima jedna četvrtina grada Zagreba, sa 70.000 stanovnika, doduše ne vama tako interesantna kao ovi dijelovi grada uz posavlje, iako je i nama Sava poprilično blizu, ali s obzirom na način kako se do nje može doći, miljama daleko. Bilo bi mi drago ovdje čuti vas, ljude od struke, što mislite o izgradnji tog, po meni geta, u okruženju gospodarskih objekata gospodarske namjene. Od tog prostora devet desetina je gospodarska namjena, a samo jedna desetina tog prostora bilo bi 3.000 stanova koji su uglavnom izolirani od ostatka Sesveta, a osobito izolirani od ostatka grada. A ta izolacija je u željezničkoj pruzi koja jeste po sebi brana. Ono što nam kao građanima ulijeva strah to je da oni koji donose konačne odluke neće poslušati što struka govori, a još manje će poslušati što stanovnici tog područja zbore. U godinu ili dvije kani se napraviti čitav jedan mali grad, a da se mišljenje struke gotovo uopće ne želi akceptirati.
I ovom prigodom želim zahvaliti dr. Marinović-Uzelcu, gospodinu Miščeviću i gospodinu Fabijaniću kojima Sesvete nisu bile predaleke i koji su došli porazgovarati o toj važnoj problematici u gradu. Pred nama je izgradnja otprilike 8.000 stanova iz Poticane stanogradnje. Postoji li mogućnost da se ta gradnja rasporedi po svim dijelovima grada, kako ne bi koncentrirana u jednom dijelu grada, srušila svekoliki način života u tom dijelu grada? To je, de facto, koncentrirani udar na jedan mali prostor. Možda će vam moje riječi zvučati odviše laički, ali pokušavam kao zastupnik u Gradskoj skupštini, koji će na kraju morati dizati ruku za ili protiv, čuti vas koji ste ljudi u struci.

PITANJE: Je li to razlogom da se kod vas razmišlja da se Sesvete izdvoje iz grada Zagreba?

RADOSLAV DUMANČIĆ: To je možda jedan od posljednjih razloga koji prelijeva čašu strpljenja. Jer ako u gradu ne želi ni na koji način čuti mišljenje ljudi koji su legalno i legitimno na zadnjim izborima izabrani, onda je jedna od solucija da se probamo osamostaliti. Postoji bojazan da smo na neki način priljepak grada, iako se mi koji tamo živimo osjećamo stanovnicima grada Zagreba, jedne gradske četvrti, istočna vrata grada Zagreba, kako nam ponekad tepaju kad nas trebaju, ali uglavnom zaboravljena istočna vrata.

Prof. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, predsjednik DAZ-a: Na istom tom četverosatnom sastanku bio je i pročelnik, kolega Miljenko Mesić. Gdje su granice Zagreba? Svi koji GUP potpisuju te svi laici na čiju kulturu iščitavanja prostora apeliramo shvaćaju da granice Zagreba vjerojatno nisu obilaznice i hrbat Medvednice. Vjerujte da postoji vrlo veliki politički presing. Djelatnost arhitekata urbanista je uvijek vezana s politikom. Ja se pomalo čudim svakome koji ne vidi ili ne zna da urbanizam i arhitektura imaju veze s politikom. Imamo tržišnu politiku, gradimo pravni sustav kao naše političko opredjeljenje, ulazimo u Europu i čekamo sutra ujutro na stolu europske propise.

KSENIJA PETRIĆ, Sekcija za arhitektonsko nasljeđe DAZ-a: Govorim ispred Sekcije za arhitektonsko nasljeđe DAZ-a o odnosu GUP-a i problematike zaštite kulturne baštine, odnosno kulturnih dobara. Prostorni dokumenti bili su izloženi u paviljonu na Velesajmu u obliku kartografskih prikaza od kojih se jedan dio odnosio na raspored kulturnih dobara grada Zagreba po nomenklaturi koju utvrđuje Pravilnik o kartografskim prikazima prostornih planova. Tražila bih pojašnjenje dokumentacije koja je bila sastavni dio GUP-a, jer u članku 5. te odluke se kaže da je plan sadržan u elaboratima GUP-a, koji se sastoje od tekstualnog dijela i kartografskih priloga, a tekst nije bilo moguće vidjeti na Velesajmu.
Ono što se odnosi na kulturnu baštinu bilo je sadržano u elaboratu kao Konzervatorska podloga koju je izradio Gradski zavod za zaštitu kulturne baštine. Izrađene su dvije podloge, jedna obuhvaća prirodnu baštinu, a druga obuhvaća kulturnu baštinu.
S obzirom da tekst plana i kartogrami prenose nešto što je vrlo detaljno dano u konzervatorskoj studiji, nije nam jasno je li taj elaborat konzervatorske podloge sastavni dio plana, je li on na raspolaganju svima i da li se on usvaja, jer po ovome ispada da konzervatorske studije ne ulaze u dokumente koji se usvajaju i postaju zakonski dokument. Govorim to zato što je konzervatorska dokumentacija vrlo detaljna, a u jednom vrlo skučenom obliku je prenesena u prostorni plan, tj. u kartografske prikaze i u tekstualni dio.
Tekstualni dio donosi vrlo iscrpan popis svih prirodnih vrijednosti i tu su taksativno navedeni svi manji i veći parkovi, ali konkretan popis onoga što sve sadrži kulturna baština uopće nije donesen, što je propust.
U konzervatorskoj studiji je povijesna cjelina grada Zagreba, u odnosu na danas važeću, proširena. Proširenje na zapad obuhvatilo je do područja ciglane, a prije je bilo do Svetog Duha, s južne strane obuhvatilo je južnu stranu Vukovarske ulice, na sjeveru Podsljemensku zonu, a na istočnoj granici do Svetica. Posebno je izdvojena zona zaštite naselja željezničke kolonije, a Stadion Maksimir je izvan zone povijesne cjeline grada Zagreba. Zona Maksimira u cjelini je smanjena. Kartogrami prikazuju današnje stanje zone zaštite po Rješenjima o zaštiti kulturnog dobra i novi prijedlog zona koje predlaže Gradski zavod za zaštitu. Prije je zona Maksimir obuhvaćala zelene površine uz južnu stranu Maksimirske ulice, a sad je to izbrisano. Izbrisan je i dio koji je obuhvaćao istočnu stranu i Aleju Gojka Šuška, a prije je to bilo u zoni.
Kod cijelog tog proširenja začudilo me da zona zaštite nije obuhvatila Ulicu hrvatske bratske zajednice, koja je poveznica između Velesajma i Mosta slobode koji su stavljeni u zonu. To je dosta nelogično.
Sama metodologija izrade konzervatorske studije polazi od valorizacije pojedinih prostora i poslije daje smjernice po nekim zonama koje imaju tri valorizacijska stupnja. Međutim, nigdje se ne elaborira u toj konzervatorskoj dokumentaciji problematika pojedinih zona i njihovo stanje, tj. zbog čega je kulturna baština ugrožena ili nije i koji su problemi pojedinih zona. Nije problem Gornjega grada isti kao i problem Željezničke kolonije. Takva jedna ocjena od strane konzervatora bila bi vrlo potrebna prostornim planerima za daljnje planiranje koji onda svoje mjere planiranja mogu usmjeriti prema tim ocjenama. Također, proceduralni je propust da nigdje nije navedeno jesu li za pojedine zaštićene zone potrebne izrade konzervatorskih podloga i studija koje prethode izradi prostornih planova.

EMILIJA MIROSAVLJEVIĆ, dipl.ing.arh. i urbanist, umirovljenik: Poznato je da se urbanistički planovi rade kao regionalni i kao gradski. Ako se napravi dobar urbanistički plan grada onakav kakav treba biti, onda detaljni planovi nisu ni potrebni. Detaljni planovi sprečavaju fleksibilnost, a po dobro napravljenom GUP-u da se raspisati svaki natječaj.

JASNA LAY, povjesničar umjetnosti: Bilo bi korisno danas čuti i o razlozima zbog kojih GUP nije donesen. To je ujedno i poruka sa sastanka održanog u Društvu povjesničara umjetnosti. Pozvala bih kolege koji su vodili izradu GUP-a da nam nešto o tome kažu.

MIRJANA VISIN, Konzervatorski odjel uprave za zaštitu spomenika kulture: Pitam je li moguće da službene institucije kao što je Gradski zavod za izgradnju grada, Gradski zavod za zaštitu kulturne baštine ili obnovu daju dozvole za rješenja koja mogu ući u antologiju negativnih primjera poštivanja prostora, poštivanja stanovnika, da ne idemo do estetskih valera. Arhitekti urbanisti moraju voditi računa o dostojanstvu čovjeka, i u tom smislu njihova stručna etika ne smije se povinovati određenim odlukama koje su rezultat politike. Grad je kao pravna osoba izgubio u posljednjem desetljeću svoju moralnu dimenziju. Imamo primjer koji se nije smio dogoditi, a također s blagoslovom grada i Gradskog zavoda za zaštitu se dogodio, a to je aneks na jednoj Kaptolskoj kuriji. To vrijeđa svakog stanovnika bez obzira na prostornu pismenost i kulturološki status. Na neki način oduzima nam se pravo na iščitavanje povijesne dimenzije našeg grada i tako nas se bespravno osiromašuje. Spomenute gradske institucije snose veliku odgovornost.

Dr.sc. RADOVAN MIŠČEVIĆ, Sekcija urbanista DAZ-a: Iznio bih primjedbe i prijedloge koji su bili raspravljani na Sekciji arhitekata urbanista DAZ-a. Predloženi planovi su rađeni u jednoj situaciji potpune političke prevlasti u kojoj je politika apsolutno zavladala i tu struka nije niti mogla nešto posebno reći. Istovremeno, nije postojala integralna strategija gospodarskog i prostornog razvoja grada pa su se naše kolege koje su trebale izraditi optimalno mogući prostorni i generalni plan našli pred tom poteškoćom. Došlo je do raspada postojećih urbanističkih institucija, znanstveni rad je potpuno marginaliziran i do danas se nije oporavio, nije postojala adekvatna metoda urbanističkog i prostornog planiranja. Našli smo se vrlo nespremni u promjeni društvenoga sustava iz socijalizma u kapitalistički sistem. Metode i prostorni planovi koje smo tada radili više nisu bili aplikativni. Zakonodavni koncept također nije bio dobar.
Tada smo republičkom zavodu ponudili jednu studiju pod nazivom “prema novom prostornom planiranju”, ali ona nije prošla iz nejasnih razloga. Mi više nemamo urbane sociologije jer je politika odredila prostor grada, a ne urbanisti niti planeri jednog zavoda koji ima tradiciju. Planeri su 2000. godine izjavili da u takvim uvjetima nije moguće izraditi kvalitetne prijedloge i da oni neće moći pružiti puni smisao. I sada u nedostatku takvih metoda rada, što su zapravo naši planeri mogli? Oni su mogli pogledati što se događa u zapadnoeuropskim gradovima i eventualno taj model prenijeti i aplicirati u naš prostor i naše gradove, neovisno od toga što su naši gradovi potpuno drukčije orijentirani. Tako su došli do ideja fragmentalnog grada, grada po mjeri poduzetnika.
Sjećam se predavanja u Hrvatskoj akademiji znanosti arhitekta Borisa Podrece koji je govorio o krizi zapadnoeuropskog grada. Prije desetak dana u Zagrebu je održan znanstveni simpozij na kojem je prof. dr. Nataša Pulitzer govorila da u Italiji već 40 godina pokušavaju izmijeniti metode rada koje su zastarjele, i ne uspijevaju. Struka se mora na neki način, i to vrlo brzo, odvojiti od diktata politike.
Dakle, stav naše Sekcije je da nemamo pravu koncepciju i ideju grada u tom prijedlogu GUP-a. Smatrali smo da bi prostor središnje zone i prostor Save u provedbenim mjerama trebalo naglasiti kao prostor od posebnog interesa za grad. Zašto? Zato jer bi se na taj način moglo zabraniti izgradnju banaka u centralnom gradskom prostoru, parcijalne lokacije. Sada imamo ogromnu šansu. S jedne strane imamo središnju osovinu koja je jedna veduta izvan svakog reda, po kojoj je Zagreb i prepoznatljiv, i imamo Savu. Te dvije osovine mogu činiti sjajnu novu osovinu našeg grada.
Ipak, svima bi teško palo ponovno produljivanje donošenja GUP-a. Trebalo bi ga usvojiti na određeni rok, tri do četiri godine, ali bi se istovremeno trebala otvoriti mogućnost izrade novog plana s novim adekvatnim metodama planiranja, i s integralnom strategijom razvoja grada Zagreba. Trebamo priznati da je ovdje učinjen ogroman posao, koji nije impozantan samo po obimu, nego je tu uloženo puno truda i u karte, i u pravila koja će biti vrlo važna i jedino nas ona mogu izvući iz sadašnje situacije.

VOJISLAV DENAŽIĆ, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske: Osvrnuo bi se na dvije stvari, na pješačku zonu i promet, odnosno, promet koji bi trebao ići kroz centralni dio. Smatram da treba gornjogradsku i donjogradsku jezgru zaštititi pješačkom zonom što znači da bi trebalo u polumjeru od 500 – 700 metara šestarom od katedrale i šestarom od Markove crkve zaokružiti tu zonu. To je ujedno i udaljenost koja je pogodna za sve pješake da dođu do bilo kojeg prijevoznog sredstva, javnog gradskog ili sličnog prometa. Taj dio grada je ujedno i povijesna jezgra i upravo zato je treba zaštititi kao pješačku zonu. Pješačka zona se ne može stvoriti odjednom. Mi smo je dobrim dijelom počeli stvarati, pa smo prekinuli. Imali smo to i u Gornjem Gradu sa prekidom prometa, ali, nažalost, došlo je do devastacije tog stanja tako da danas opet imamo promet kroz taj dio grada što je nedopustivo. Katedrala se u zadnjih 50 godina tri puta obnavlja, zato kroz taj dio grada treba sagraditi prometne tunele i vijadukte, da ne dođe do prometnog kolapsa. Već 1962. ili ranije, za vrijeme Holjevca, delegacija koja je bila u posjetu Zagrebu predlagala je nama u Zagrebu da se uspostavi metro s njihovim stručnjacima. Nažalost, od toga se tijekom vremena odustalo zbog skupoće iako su se novci za atomska skloništa, koja su se u međuvremenu gradila, mogli upotrijebiti za takav tunel podzemnog tramvaja. Postoji još jedan projekt inženjera Đureka koji je tvorac ovog najnovijeg tramvaja.

Prof. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, predsjednik DAZ-a: Mislim da je u medijima dana pogrešna interpretacija onoga što se događa sa Sesvetama. Pedeset natječaja je ministarstvo kolege Čačića raspisalo diljem Hrvatske bez ikakve veze s Pravilnikom o organizaciji i provedbi arhitektonskih i urbanističko arhitektonskih natječaja kojeg naša struka ima. Mi smo jedina registrirana udruga, sa 125 godina kontinuiteta i tradicije, koja to u ovoj zemlji provodi. Pedeset i prvi natječaj POS-a bi trebao i mogao biti lokacija u Sesvetama i to za mali grad koji ima 6.000 nezaposlenih ljudi. U jedinoj osnovnoj školi u Sesvetama djeca idu u školu u četiri smjene u razredima od po četrdeset učenika. Obrtnici mole za razumijevanje i svi smo tu pokazali razumijevanje da se preispita što je tu moguće. Mi sada kao struka uspostavljamo kontakt s ministarstvom u jednom trenutku kada je izvjesna politička sprega potpuno jasna. Mi ćemo vjerojatno, UHA i kolega Fabijanić ponuditi samo na razini našeg strukovnog Pravilnika mogućnost anketnog urbanističko-arhitektonskog natječaja koji je zapravo studija izvodljivosti. Ako na javnoj raspravi u Sesvetama ne prođe taj segment, to ostaje samo studija. Anketni natječaji su zapravo studije koje nedostaju.

ZLATKO UZELAC, pomoćnik ministra Ministarstva za zaštitu okoliša i prostorno uređenje: Bez obzira što se u ovom slučaju radi o ponovljenoj javnoj raspravi, ovo je bila dobra prilika za DAZ. Smatram da je trebalo razgovarati o onim stvarima koje se tiču ponovljene javne rasprave, tj. koja je razlika između onog što je bilo na javnoj raspravi prije dvije-tri godine, i ovo što se sada može vidjeti. To ovdje, nažalost, nisam čuo. Uvijek iznova kad god se nađemo raspravljamo kao da po prvi put gledamo Zagreb. Čini mi se da se vrtimo u krug i ta vrtnja generira tu krizu zagrebačkog urbanizma koja traje već dugo i vrlo je slojevita. Ako pogledamo tu slojevitost, što je onda najprioritetnije u toj situaciji, gdje je izlaz iz tog kola? Mislim da je proceduralna kriza najdublja i najopasnija. Više nije u pitanju kvaliteta plana ili bilo koja vrsta razgovora o planu samom, već je proceduralna kriza ta koja blokira svaku vrstu mogućeg izlaza iz nastale situacije. U tom smislu ova je javna rasprava neka crta na kraju koja možda otvori mogućnost nastavka. Ona razlika o kojoj bi trebalo razgovarati je dvojaka. Jedno je pitanje detaljnog planiranja koje je sada po prvi puta ipak izloženo na ovom javnom uvidu. Sada se vidi kako je generalni plan derogirao sebe da bude ono što je bio do sada, a to je da to bude provedbeni dokument grada Zagreba. Ne znam za takvu praksu u svjetskim gradovima. U Helsinkiju je 98% grada pokriveno detaljnim planovima. A pogledajmo Hrvatsku, jedino Zagreb ne donosi detaljne planove. On ima lokacijsku dozvolu kao instrument, ima svoju kuću koja izdaje dozvole. U ostalom dijelu Hrvatske nije tako. Ostali gradovi idu na detaljne planove jer ne mogu sebi izdavati dozvole, budući to radi županija. Ne mogu ni planirati jer po zakonu ne smiju imati svoje planerske kuće i onda se rade detaljni planovi.
Sada ćemo vidjeti što će se dogoditi kada generalni plan propiše detaljne planove. Vidjeli smo već na jednoj od karata koje su mlade kolege vrlo dobro priredile da je jedno planirano programom mjera, a drugo generalnim planom.
Potrebno je da se ovakav generalni plan, pogotovo s ovim što je otvorio proceduru daljnjeg planiranja, donese. Kako da se one ideje koje se javnim natječajima utvrde i postanu javno dobro, pretvore u dio planiranja Zagreba? Imamo puno natječaja koji su provedeni, a minimalno od toga je pretočeno u GUP. Kako da ljudi koji su dobili nagrade i pobijedili na natječajima dalje sudjeluju u planiranju grada? Po zakonu, Gradski zavod za planiranje može napraviti samo ove planove koje je sada napravio. Ostalo mora razvijati informacijski sustav o prostoru. Sve informacije o prostoru su javne informacije i moraju biti svima dostupne. Kako da GUP postane javno dobro, kako da sve informacije o prostoru postanu javno dobro? To je sljedeći i najvažniji korak kojim se ta institucija mora baviti, priređivati sve da detaljni planovi budu doista transparentno stavljeni na tržište, dostupni jednako svima koji su registrirani, a ne da budu privilegirane firme po ne znam kojem kriteriju koje mogu dobiti izradu tog dokumenta. Daljnje detaljno planiranje je stvar tržišta. Dok ne dođe do ozdravljenja zagrebačkog urbanizma nema govora o tome da se u Hrvatskoj bilo što promijeni.

MILJENKO MESIĆ, Gradski zavod za planiranje razvoja grada: Ono što je kolega Miščević rekao da time što plan nije izložen u Sesvetama, da je to nešto protuzakonito, nije točno jer upravo zbog zakonitosti postupka, sve je izloženo na jednom mjestu, a Sesvete su dio Zagreba kao i Črnomerec i Gornji Grad i neki drugi dio grada. Što se tiče Sesveta, obzirom da su udaljeni, mi smo omogućili da dobiju materijale, ali ne oficijelno kao što je ono što je izloženo. S te strane nema zapreke da bi bilo tko bio uskraćen.
Mislim da smo se našim diskusijama udaljili od naših tema koje su bile osnovne. Želim ukazati na jednu značajnu i bitnu stvar na koju je posebno naglasio kolega Petrinjak, a to je problematika realizacije detaljnijih planova. Upravo je GUP-om predviđen izuzetno velik broj obveze izrade detaljnih planova. Što to znači? To znači da postupkom donošenja GUP-a mi ulazimo u jedan zrakoprazni prostor dok se ne donesu detaljni planovi i GUP-om blokiramo kompletnu izgradnju. Meni je drago da je ovdje pomoćnik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, da mu mogu iskazati zabrinutost zbog ovoga što nam predstoji iz prostog razloga jer mi kod postupka donošenja detaljnijih planova de facto moramo ponoviti proceduru koja proizlazi iz planova višeg reda. Samo zbog toga da vidimo da li postoje šanse i mogućnosti da taj dio donošenja detaljnijih planova ubrzamo i usuglasimo upravo prema planovima višeg reda, a ne kroz procesno pravnu proceduru koja u tome predstoji. To je veliki problem pred kojim ćemo se naći i ja se jedino i najviše toga pribojavam. Smatram da ćemo tehničke probleme vrlo lako razriješiti. Nadalje, nekako se u našim razgovorima naglašava i uočava situacija da smo uglavnom svi poluinformirani. Meni je žao što Gradski zavod za planiranje nema svoju web stranicu, ali to je bol koja se prenosi iz prošlosti.
Kolega Dakić je vrlo lijepo rekao što je pokrenuo i čega je bio inicijator. Mi moramo nastaviti tim putem i dovršiti ono što je započeto. Osnovna obveza nam je donijeti plan, mi nemamo više što polemizirati oko toga. U jednoj od polemika je bilo rečeno, na to se želim nadovezati, da postoje različiti pristupi i različiti prikazi detaljnijih planova u GUP-u i Programu mjera. Moram to demantirati jer to nije točno. Svi ti planovi su u Generalnom urbanističkom planu i jedino što se razlikuju u vremenu i aktivnostima prioriteta koji su potrebni za donošenje tih planova, a to proizlazi iz Programa mjera. Osjećam da ovdje i politika zauzima svoje mjesto. Smatram da politika nije prevladavajući faktor, prevladavajući faktor je struka i politika bi trebala slijediti struku.
Jedino što je problematično to je kako pristupiti pitanju prenamjene zone u Sesvetama, iz gospodarske zone u mješovitu. Sigurno je da to nosi probleme, ali isto tako vjerujem i nadam se da će UHA svojim sudjelovanjem u studiji prostornog uređenja toga područja doprinijeti da se to riješi na kvalitetan način.

Stručna rasprava je završena oko 22,30 sati