OKRUGLI STOL NOVOG LISTA O DETALJNOM PLANU UREĐENJA SPORTSKO-REKREACIJSKOG CENTRA KANTRIDA, O KOJEM ĆE NA SUTRAŠNJOJ SJEDNICI RASPRAVLJATI I ODLUČIVATI GRADSKO VIJEĆE RIJEKE

Roje: Samo se u Rijeci mogu otvarati ovakve polemike

Da bi mi jednog dana organizirali velika europska ili svjetska natjecanja potrebno je imati dva bazena na jednom mjestu – i za plivanje i za vaterpolo. U prilici smo dobiti jedan kompleks i tu priliku treba iskoristiti. Žao što to nisu projektirali hrvatski arhitekti, ali kad je to već napravljeno sa Zopinnijem treba iskoristiti trenutak i izgraditi kompleks, kaže Zoran Roje

Razgovarali Damir CUPAĆ i Robert FRANK
Snimio Marko GRACIN

Donošenje Detaljnog plana uređenja Sportsko-rekreacijskog centra Kantrida koje se očekuje na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća izazvalo je u javnosti prilične polemike. Posebno se to odnosi na primjedbe stanara Istarske ulice koji smatraju da će predviđena prometna rješenja, osim što će biti izuzetno skupa, blokirati promet u ulici koja vodi do garaže predviđene s gornje strane planiranog kompleksa. Polemike su se zaoštrile i po pitanju donošenja DPU-a SRC Kantrida, s obzirom na to da dio struke kategorički stoji pri tvrdnji da je prije toga, a temeljem Prostornog plana uređenja Rijeke, trebao biti donesen Generalni urbanistički plan. Budući da taj zakonom utvrđeni redoslijed donošenja planova po nekim stručnim interpretacijama nije ispoštovan, može se dogoditi da se zakomplicira izdavanje građevinske dozvole. Polemike oko DPU-a vežu se i uz izjavu predsjednika PGS-a Nikole Ivaniša koji smatra da su se u Rijeci za 17,5 milijuna eura, koliko će minimalno stajati izgradnja kompleksa na Kantridi, mogla izgraditi minimalno dva, ako ne i tri bazena jednostavnije, tzv. konfekcijske izvedbe. Zbog svega toga naša je redakcija organizirala okrugli stol na kojem se s relevantnim sugovornicima razgovaralo o tim temama. Da ne bi bilo zabune, naš list ne dovodi u pitanje izgradnju bazena, ali smatra da javnost ima pravo na informacije o bilo kojem problemu u bilo kojoj fazi projekta.
Na okruglom stolu prisutni su bili: gradonačelnik Vojko Obersnel, pročelnik Odjela za urbanizam, ekologiju, prostorno planiranje i upravljanje zemljištem Milorad Milošević, zamjenik gradonačelnika zadužen za sport Luciano Sušanj, trener hrvatske vaterpolo reprezentacije Zoran Roje, pročelnik Odjela za sport Mihovil Dorčić, direktor bazena Kantrida Igor Koprivnikar, predsjednik PGS-a i Nikola Ivaniš, predstavnik stanara Istarske ulice Joško Vukov i predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Saša Randić.

Javna rasprava

OBERSNEL: DPU je prošao javnu raspravu i svi su mogli reći što misle te dati svoje primjedbe što su i učinili. Dobar dio primjedbi je usvojen, a ono što nije prihvaćeno odnosi se na njegove dvije osnovne postavke: samu lokaciju bazena, te primjedbe vezane za prometna rješenja. Smatram potrebnim istaknuti da je gradnja bazena na Kantridi predmet rasprave već 18 godina, kroz koje je izgrađeno 20-ak raznih studija i rješenja. Obzirom da se, povremeno govori kako je riječ o monumentalnom i preskupom objektu, želim reći da je namjera Poglavarstva da izgradnja košta puno manje od 50 milijuna eura koliko se nekad spominjalo. Kroz DPU i kroz fazu građenja vjerujemo da će se ta cijena zaustaviti na 17,5 milijuna eura, što podrazumijeva uređenje starog i izgradnju novog bazena, uređenje zajedničke energane i garaže, te okoliša.
NOVI LIST: Gospodine Milošević, iz dijela struke osporava se izrada DPU-a SRC Kantrida prije usvajanja GUP-a kao plana višeg ranga.
MILOŠEVIĆ: Apsolutno stojim na stavu da se DPU SRC Kantrida može donijeti bez GUP-a, što se može isčitati iz PPU-a. Za ovu zonu je dovoljan DPU i nijedan drugi viši plan nije uvjet. S druge strane, '92. godine napravljen je urbanistički plan koji je još detaljniji plan od DPU-a, to je napravio akademik Magaš, tu je temu razrađivao i profesor Krešimir Ivaniš, a u pripremi izrade DPU-a napravili smo i zasebne analize iza kojih su stajali arhitektonski studio Zopinni iz Milana, te Congama koja je stajala iza organizacijskog i tehničkog aspekta.

GUP se mora donijeti

RANDIĆ: Pitanje koje se odnosi na izradu i usvajanje GUP-a kao uvjet za donošenje DPU-a isključivo je pravne prirode i mora se riješiti s nadležnim županijskim uredom koji je u krajnjoj liniji taj koji procjenjuje vertikalu izrade planova. Mislim da Gradsko vijeće može usvojiti DPU, ali je sporno hoće li županijski ured izdati uvjerenje o izvodu DPU-a prije nego što je donesen GUP. Prema mojem iskustvu u manjim općinama, županijski ured je kod općina dosad uvijek inzistirao na Urbanističkom planu uređenja, dok u ovoj situaciji, po toj matrici funkcioniranja, mogu inzistirati na GUP-u.
MILOŠEVIĆ: Ponavljam, u PPU-u decidirano stoji da je za ovu zonu obavezna izrada DPU-a i nijednog drugog plana. Tu više nema tko što i na čemu inzistirati ili misliti drugačije, a sve drugo su insinuacije.
RANDIĆ: U svakom slučaju, GUP se mora hitno donijeti jer je PPU-om propisana blokada gradnje do njegovog donošenja.
OBERSNEL: Moram podsjetiti da smo mi inzistirali na istodobnom donošenju PPU-a i GUP-a tvrdeći da se u slučaju grada Rijeke ta dva plana praktički u potpunosti preklapaju, ali to, eto, u županijskom uredu nije prošlo. Ovakav pristup županijskih ureda otvara problem birokratskog inzistiranja da se PPU i GUP moraju donijeti odvojeno.

Ništa nije jeftino

NOVI LIST: Ne predstavlja li problem izgradnja još jednog kolničkog traka i pločnika u Istarskoj ulici, kad je poznato da se taj teren s južne strane urušava, a ima pad u dubinu od nekih 40-ak metara? Neće li to drastično povećati vrijednost investicije koja bez rješavanja prometnog problema iznosi 17,5 milijuna eura? Na kraju će ispasti da će izgradnja SRC-a Kantrida koštati preko 20 milijuna eura, a da će se dobar dio dodatnih troškova pojaviti zbog izbora lokacije.
MILOŠEVIĆ: Gledajte, ruku na srce, u ovoj zoni ništa nije jeftino.
OBERSNEL: Kao što ni drugdje u Rijeci gdje se gradi nije jeftino.
MILOŠEVIĆ: Proširenja moramo napraviti, moramo napraviti pločnik koji će ići uz zgrade, a cestu moramo pomaknuti južnije, što znači da jedan dio ceste u Istarskoj moramo graditi kao objekt i to neće biti jeftino.
NOVI LIST: Gradonačelniče, je li moguće da je počinjeno previše grešaka u pristupu projektu kad je bilo tako puno primjedbi građana, a isto se dogodilo i od strane struke. Premda, nitko ne dovodi u pitanje izgradnju bazena.
OBERSNEL: Nije istina da su svi za izgradnju bazena baš na ovoj lokaciji kad smo istodobno dobili primjedbu 16 stanara Istarske ulice, Portića i Podkoludrice da se kategorički ne slažu s izgradnjom kompleksa u ovoj zoni. Uz njih, postoje još neki koji se protive izgradnji na ovoj lokaciji. A ovako veliki interes na javnoj raspravi, ne znam treba li pripisati probuđenoj svijesti građana ili se možda iza toga krije i nešto drugo – a to je organizirani otpor realizaciji tog projekta. Ne pamtim da se Društvo arhitekata Rijeke dosad očitovalo ni na jedan plan osim ovog. Toga od '97. do danas nije bilo.

Zopinni bez odobrenja

NOVI LIST: Pojavile su se priče da Zopinni kao talijanski arhitekt i ne može projektirati u Hrvatskoj.
RANDIĆ: To je točno. Sve uređene države imaju uređeno licenciranje za sve koji projektiraju. Ako ste arhitekt u New Yorku ne možete projektirati u Washingtonu, jer se traži da morate poznavati propise države u kojoj radite, a time se štiti javni interes. Da bi se u RH projektiralo, mora se biti član Komore, a da bi strani arhitekt u RH projektirao, te za to dobio suglasnost Komore, mora ispuniti dva uvjeta: ili na međunarodnom arhitektonskom natječaju mora dobiti nagradu ili između RH i Italije mora postojati ugovor o reciprocitetu. Treća je varijanta da Vlada RH od stranog arhitekta naruči projekt od iznimne kulturne važnosti pri čemu se Komoru o tome samo obavještava, ali to se ne odnosi na ovaj slučaj. Zbog toga je Upravni odbor hrvatske Komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu odbio zahtjev Grada Rijeke iz prosinca '99. za izdavanjem odobrenja arhitektu Zopinniju za projektiranje u Hrvatskoj. Ispalo je da Zopinni nije imao uvjete za taj posao u Hrvatskoj, ali ga je odobrenjem Uprave za nabavu Ministarstva financija ipak dobio. Tada je potpisan ugovor i s Congamom, koja je zajedno sa Zopinnijem napravila idejno rješenje. Ne želim sitničariti, ali moram reći da taj kompleks po arhitektonskom rješenju, radi ovakve procedure, neće biti jedan od kapitalnih objekata hrvatske arhitekture.
OBERSNEL: Eto vidite, ja sam zbog toga sretan! Već sam rekao: postoji nekoliko arhitektonskih rješenja ovog kompleksa koja su radili jugoslavenski, a kasnije hrvatski arhitekti, no nijedno od njih nije bilo jeftinije od 50 milijuna eura. Nadalje, hrvatski arhitekti koji bi trebali realizirati takav projekt dosad nijedan sličan nisu napravili. Upravo zato je Poglavarstvo inzistiralo da taj projekt napravi netko tko iza sebe već ima realizirane bazene, a studio Zopinni je te reference imao. Njihov projektantski troškovnik iznosi «samo» 17,5 milijuna eura.

Uključena Congama

MILOŠEVIĆ: Ta tema oko angažiranja Zopinnija stalno je prisutna, no moram reći da je sve napravljeno po Zakonu o nabavi roba, usluga i ustupanju radova. U travnju '98. godine raspisano je javno prednadmetanje za utvrđivanje sposobnosti ponuditelja za izradu dokumentacije na koje se javilo šest tvrtki iz RH i jedna iz Italije, Zopinni. Kad se među njima utvrdilo tko to može raditi, u drugom krugu smo tražili da nam dostave svoju cijenu kako bi mogli izabrati najpovoljniju. Analizom je utvrđeno da je studio Zopinni ispunjavao sve uvjete. Tada smo se obratili Upravi za nabavu – iako odobrenje za angažiranje Zopinnija nismo dobili od Hrvatske komore arhitekata – koja nam je ipak odobrila izbor talijanskog studija. No nakon što je delegacija Grada Rijeke posjetila Osijek i bazen koji je tamo projektirala Congama, odlučeno je da se u posao uvede i ta tvrtka, no prije toga nam je to odobrila Uprava za nabavu. Na kraju smo se odlučili za varijantu zajedničkog rada Congame i studija Zopinni. U svemu tome meni se neopravdano podmeće priča da je preko mene, jer sam iz HNS-a, u taj posao ušla i Congama, također HNS-ovca Radimira Čačića.
NOVI LIST: No, Zopinni je izabran bez odobrenja Komore.
RANDIĆ: Iskreno rečeno, zatečen sam kada kažete da hrvatski arhitekti nisu u stanju projektirati bazen. To je nevjerojatno i to ne mogu prihvatiti.
OBERSNEL: Pa oni to do sada nisu radili, barem ne tako veliki projekt.
RANDIĆ: Oprostite, to je kao da kažete da nam doktori nisu dobri jer su bolnice u katastrofalnom stanju. Cijenim vaše mišljenje da ste htjeli dobiti najbolje ponude, ali ostajem pri tome da procedura oko izbora Zopinnija nije obavljena na primjeren način. I sami ste u Prostornom planu rekli da sve mora ići preko natječaja.

Bazen se gradi jednom

KOPRIVNIKAR:Gledajte, bazen se radi jednom u 20, 30 ili 40 godina i normalno je da se projektiranje dodjeljuje onima poput Zopinnija koji u tome imaju iskustva. Mislim da nije najvažnije da taj bazen bude jeftin kad se bude radio, jer je važnije da bude jeftin u održavanju. Izgradnjom ovog kompleksa dobit ćemo rješenje koje zadovoljava sve naše klupske potrebe. Zato mi je čudno što se sada povlači pitanje je li Zopinni mogao biti izabran ili ne. Najvažnije je da će se sve nalaziti na jednom mjestu, čime će se racionalizirati troškovi.
RANDIĆ: Ja samo mislim da je grad poput Rijeke idejna rješenja za svoje kapitalne objekte morao dobiti putem arhitektonskog natječaja, ako treba i međunarodnog.
NOVI LIST: Gospodine Milošević, malo prije ste rekli da je postojeća lokacija na Kantridi teška i zahtjevna za izgradnju kompleksa i podrazumjevat će velike troškove. Zašto se onda svaka pomisao o drugoj lokaciji, tehnički manje zahtjevnoj, a samim time i s manjim troškovima, smatra heretičkom? Eto, u Mariboru je, prije pola godine, napravljen bazen olimpijskih dimenzija, ali po ukupnoj cijeni od samo šest milijuna eura. Ovdje samo novo dvoransko plivalište košta 11,5 milijuna eura, plus garaža od čak 3,5 milijuna eura, plus energana od 1,2 milijuna eura. Dakle, ono što Slovenci izgrade za sveukupno šest milijuna eura, na Kantridi stoji preko 16 milijuna eura, ne računajući troškove oko prometnog rješenja u Istarskoj ulici koji će predstavljati možda još koji milijun eura. Sada je sve gotovo, ali ostaje činjenica da bi to na nekoj drugoj lokaciji gdje se ne treba graditi garaža od 3,5 milijuna eura, puno manje koštalo. Veliki je novac u pitanju, a da se ne bi postavljala i ovakva pitanja. Jer, postoji ili postojala je Delta, Vulkan, Rujevica, Kaufland donedavno...

Heretičke ideje

SUŠANJ: Da bi ovo moglo funkcionirati zaista je nužno da postojeći i novi bazen budu povezani, u jednom kompleksu. Možda smo mogli graditi na Grobniku, ili na Delti, Vulkanu, no to su vrijedne lokacije s drugom namjenom, a da smo na njima gradili onda ne bi imali ovaj kompleks dva bazena na jednom mjestu.
OBERSNEL: Da je ovakva rasprava održana prije godinu ili dvije ne bih ideje oko neke druge lokacije smatrao heretičkim, ali ovako, kad je pred usvajanjem DPU SRC Kantride, otvaranje pitanja lokacije smatram barem čudnim. Punih 18 godina priča se o bazenu na Kantridi...
NOVI LIST: Što, međutim, ne znači da novinari nemaju pravo preispitivati, bez obzira što će se DPU usvojiti, neke elemente u projektu koji su možda sporni, a posebno sveukupnu investiciju i specifikaciju troškova... Mi ipak mislimo da je naša dužnost kontrolirati, da se tako izrazimo, svaku kunu proračunskog novca.
OBERSNEL: A ja sam ipak mislio da se time bavi Državna revizija.
ROJE: Da bi mi jednog dana organizirali velika europska ili svjetska natjecanja potrebno je imati dva bazena na jednom mjestu – i za plivanje i za vaterpolo. U prilici smo dobiti jedan kompleks i tu priliku treba iskoristiti. Inače mi je žao što to nisu projektirali hrvatski arhitekti, ali kad je to već napravljeno sa Zopinnijem treba iskoristiti trenutak i izgraditi kompleks. Nažalost, samo se u našoj Rijeci mogu otvarati polemike, gotovo pred početak same izgradnje, da je to preskupo ili sporno po bilo kojem pitanju.

Nikad nije kasno

NOVI LIST: U redu je da će postojati takav kompleks, ali se ne može negirati kako će Grad Rijeka za njega potrošiti jako puno, a donedavno se o tome i nije previše znalo, posebno da će garaža za par stotina automobila koštati 3,5 milijuna eura.
IVANIŠ: Za razliku od nekih, smatram da o ovako važnim temama nikada nije kasno ili neprilično razgovarati. Sasvim je jasno kako je izgradnja ovog kompleksa desetljećima čekana javna stvar pa nikada nije dosta ni pojašnjenja ni transparentnosti. U ovom trenutku alternative ovoj lokaciji više nema, iako definitivno stoji priča da su one, dok se nije ušlo u ovu zadnju fazu usvajanja DPU-a SRC Kantrida, ipak postojale. No ipak smatram da neke primjedbe o nepotrebnoj monumentalnosti treba uzeti ozbiljno. Pričom o SRC Kantrida kao da govorimo o konačnom i ukupnom rješenju potreba građana za bazenima. S izgradnjom ovog kompleksa rješava se pitanje pravog i ozbiljnog bavljenja plivanjem i vaterpolom. No s obzirom na realno stanje stvari, od slova «r», rekreacija, teško da će išta biti u tom kompleksu. Stoga Rijeci treba još tzv. konfekcijskih bazena jednostavne i jeftinije gradnje, bazena za rekreaciju i građanstvo. Zašto se ne obnavlja mali bazen na Školjiću...
DORČIĆ: On može biti samo zdravstveno-rekreacijski ili edukativni, jer tamo nema sportskih dimenzija. Na Školjiću bi se mogla organizirati škola plivanja, ali je taj objekt toliko propao da bi se u njegovo renoviranje, po kalkulacijama otprije nekoliko godina, moralo potrošiti minimalno četiri milijuna maraka.
OBERSNEL: Dao sam nalog da se provjeri koliki bi bili troškovi stavljanja u funkciju bazena na Školjiću. Nitko ne govori da se izgradnjom kompleksa Kantrida rješava pitanje ostalih bazena.

Što je sa Školjićem?

IVANIŠ: Čim sam rekao riječ, dvije o Školjiću, uzvraćeno mi je da to nije sportski bazen. Ali, isključivo za razinu predškolskog uzrasta Školjić bi se morao staviti u funkciju da se rasterete bazeni na Kantridi.
DORČIĆ: Rijeka ima veliki sportski potencijal i zato nam treba ovaj kompleks na Kantridi koji košta 17,5 milijuna eura, premda se konfekcijski bazeni grade po cijeni od već 3-3,5 milijuna eura. No ambicije ovog sportskog društva zahtijevaju kompleks, a ne izgradnju konfekcijskih bazena.
IVANIŠ: Na ovo što se sada rekli ja vam moram replicirati: nemojte misliti da se kompleks na Kantridi gradi samo zbog ambicija vašeg sportskog društva, bez obzira na sve rezultate.
DORČIĆ: Na bazenu Kantrida trenira 1.200 ljudi, što mladih, što starijih sportaša i za rekreativce nema slobodnog vremena.
IVANIŠ: Mora vam biti jasno da se kompleks Kantrida ne gradi i ne smije se graditi samo zato što postoje velike ambicije vašeg kluba.

VUKOV: loše prometno rješenje

VUKOV: Gradonačelnik kaže da je provedena javna rasprava. I to je točno, 18. veljače predstavnici 50 obitelji iz tog područja sudjelovali su na prezentaciji DPU-a. Odiozno bi bilo živjeti u Rijeci i biti protiv bazena, pa to nismo ni mi stanari, bez obzira što se s nekim rješenjima ne slažemo. Na toj prezentaciji, međutim, nismo shvatili što nam se ustvari prezentira. Gospodine Milošević, nama pedesetorici je plan pokazivan u milimetrima, što je vrlo nepregledno. Tako mi ni dan danas ne znamo kako će se odvijati gradnja i što se točno gradi. S druge strane, u ovom je gradu od '45. godine do danas ista vlast, ista je boja samo su se nijanse promijenile. Eto, Luciano Sušanj kaže da se 18 godina raspravlja o bazenima, a nisu napravljeni. Nijedan, a u tih 18 godina trebalo se napraviti tri bazena! Znate, zbog svega toga mi možemo opravdano sumnjati da će se nešto započeti graditi pa se onda neće završiti. Da rezimiram: javnu ste raspravu, gospodine Milošević, formalno održali, ali bi pridobili veću podršku da je ona bila preciznija i konkretnija. I imali biste manje prigovora, osim suštinskih, a jedan od tih se odnosi na prometno rješenje. Ako budete izgradili još jedan kolnički trak u Istarskoj ulici koja će voditi prema garaži kod bivšeg Mini motela, kao što planirate, to će koštati jako puno, a cesta će biti zagušena. Osim toga, tu je i pitanje izgrađenosti područja. Kad običan čovjek nešto gradi onda je maksimalna izgrađenost 30 posto, a pogledajte izgrađenost kod ovog projekta. Na malom prostoru – velika, ogromna, izgrađenost! S time da se uništava jedina zelena površina koja postoji. Moram još jednom istaknuti problem prometnog rješenja: ne ide mi u glavu, a godinama sam predavao ekonomiku saobraćaja, da će jedini ulaz automobilima u smjeru novog kompleksa bazena biti s istočne strane, direktno sa zavoja na glavnoj cesti, dok se zapadni ulaz, kod Turist biroa, potpuno zatvara za promet. To će opteretiti našu Istarsku ulicu i dovodit će do gužvi, jer će tisuće ljudi dnevno prolaziti tom cesticom. Ne možemo shvatiti da se ne može pronaći jeftinije i logičnije rješenje, te da se mora zatvoriti ulaz u Istarsku ulicu s zapadne strane.
MILOŠEVIĆ: Što se tiče prometnog rješenja u Istarskoj ulici, u prijedlogu i konačnom rješenju DPU-a predviđena je rekonstrukcija istočnog ulaza, odnosno proširenje ceste s trećom trakom na tom području, jer nam Hrvatske ceste nisu dozvolile ulaz-izlaz s glavne ceste u Istarsku ulicu sa zapadne strane.

Obersnel: Problem s dvoranom na Zametu

OBERSNEL: Kad smo već kod izgradnje sportskih objekata, prilika je da nešto kažem i oko rukometne dvorane na Zametu, jer će se i tu otvoriti pitanje oko lokacije. Naime, angažirali smo sudske vještake koji su napravili procjenu vrijednosti zemljišta potrebnog za izgradnju dvorane koja po njima iznosi oko 800 tisuća eura. U pregovorima s definiranim vlasnicima tih zemljišta i prema zahtjevima tih naših dragih Zamećana, koji toliko vole ovaj grad i toliko žele dvoranu na Zametu, došli smo do spoznaje da oni od Grada traže 3.800.000 tisuća eura.
NOVI LIST: To je ponuda koju očito diktira tržište. Svatko od njih želi što skuplje prodati svoju zemlju i to je logično. S druge strane, u ovom gradu je za trgovačke centre lako naći lokaciju za gradnju.
OBERSNEL: Organizirajte okrugli stol o trgovačkim centrima pa ću vam reći koliko je zemljišta za te centre prodao Grad, a koliko fizičke ili pravne osobe. No da se vratimo na to što sam rekao oko dvorane na Zametu i ukazao na moguće probleme. Od vas koji ste na sebe preuzeli tako tešku i odgovornu ulogu čuvanja i kontrole potrošnje proračunskih novaca, na isti takav način, dakle vodeći računa o kontroli potrošnje novca poreznih obveznika, očekujem da uložite napor i preispitate opravdanost navodno tržišne cijene koju za svoja zemljišta gdje bi se trebala graditi dvorana traže njihovi vlasnici.
NOVI LIST: Vi očekujete da neki vlasnici tih terena na Zametu spuste cijenu po četvornom metru na onu razinu koju Grad smatra prihvatljivom, dok mi ipak mislimo da je to stvar tržišta, te da se Grad nije smio dovesti u situaciju da mu pojedinci, znajući da zasad nema alternativne lokacije za izgradnju dvorane, nabijaju cijenu kako im se prohtije. To je kao da vama netko kaže da se vi odreknete dijela svoje nekretnine kako bi se to iskoristilo za gradnju objekta od opće-društvenog značaja. Nije li to barem malo nerealno?
OBERSNEL: Za tri milijuna i 800 tisuća eura taj teren može kupiti, da bi mu se isplatilo, samo trgovački centar.
NOVI LIST: No dobro, tko je prodao zemljište za Kaufland na Krnjevu, inače potencijalno odličnu poziciju za dvoranu?
OBERSNEL: To je jedino mjesto gdje je Grad uglavnom bio vlasnik i to prodao za trgovački centar.

Randić: Ne slažem se s procedurom

RANDIĆ: Mislim da je logično da je ovaj plan izazvao toliki interes jer se ne radi o običnom nego o konkretnom kapitalnom projektu. I zato je napetost koja postoji razumljiva. No bez obzira na sve, jedino je rješenje, u ovoj situaciji, kompleks SRC Kantride izgraditi. Ipak, moram reći da žalim da je procedura oko ovog projekta išla tijekom s kojim se ne mogu složiti. Smatram, naime, da je propuštena prilika da se Rijeka kroz izgradnju kompleksa pokuša afirmirati u arhitektonskom dijelu, isto kao što je Barcelona iskoristila izgradnju svojih kapitalnih objekata za Olimpijske igre. Ako niste znali, Barcelona je dobila Zlatnu medalju Engleskog kraljevskog udruženja arhitekata. Zašto to govorim? Zato što smo iz Društva arhitekata Rijeka, u početnoj fazi koja je prethodila idejnom rješenju, uputili dopis Gradu Rijeci da bi za objekte kapitalnog značaja, u koje ovaj kompleks svakako spada, bilo pametno i nužno raspisati javne natječaje, jer se upravo na taj način mogu iznjedriti najbolje ideje. Uz to, upravo se kroz javni natječaj najbolje može štititi javni interes. Šteta je da se umjesto takvog pristupa, koji bi jamčio kreativnost i pozitivan sraz ideja, krenulo pragmatičnim putem direktnog dogovaranja posla s arhitektonskim studijom Zopinni iz Milana zbog čega kritiku upućujem i »Primorju« koje je na tome inzistiralo.