Objavljujemo cjelovita stručna mišljenja sudionika Okruglog stola održanog 26. 6. 2001. u Društvu arhitekata Zagreba (DAZ), Trg bana J. Jelačića 3/I na temu Programa i zadatka anketnog urbanističko-arhitektonskog natječaja za uređenje prostora Save na potezu od Podsuseda do Ivanje Reke, koji je u pripremi.

Natječaj raspisuje Gradsko poglavarstvo Zagreba u organizaciji i provedbi Društva arhitekata Zagreba.

Okruglog stol je organiziran s ciljem da se u pripremnoj fazi natječaja od izuzetno velike važnosti za grad Zagreb i njegov širi prostor sagledaju stavovi i programske smjernice predstavnika relevantnih profesija i institucija koje su pozvane govoriti na tu temu te koje su bile i jesu uključene u pripremu programa i zadatka natječaja.

Izuzetno veliki odaziv stručnjaka s područja arhitekture, urbanizma i prostornog planiranja, energetike, hidrogeologije, ekologije, kao i stručne javnosti potvrdio je aktualnost i kompleksnost teme.

Na stručnoj raspravi su govorili moderator Okruglog stola doc. Ljubomir Miščević, te sudionici; Slavko Dakić, Boris Švel, Krešimir Ivaniš, Mladen Škreblin, prof. dr. Hildegard Auf Franić, Fedor Wenzler, prof. Božidar Stilinović, Eugen Franković, dr. sc. Radovan Miščević, dr. sc. Bruno Milić, Zlatko Blažević, Jadranko Husarić, prof. dr. Velimir Neidhardt, Ivan Mucko, prof. Branko Kincl, mr. sc. Juraj Šare, dr. sc. Pavao Miletić, Niko Gamulin, Miroslav Braun, Stjepan Nikolić, Ivana Radić, Zdenko Mahmutović, Vinko Penezić i Zoran Paladin i dr.

mr. sc. Slavko Dakić,
poseban savjetnik gradonačelnika

Anketni urbanističko-arhitektonski natječaj za prostorno uređenje Save - prijedlog

Uređenje Save trajna je tema urbanog uređenja i oblikovanja Zagreba. Unatoč nespretnim građevinskim intervencijama, gradnjom nasipa kroz grad nakon velike poplave 1964. godine Sava je, uz Medvednicu, jedan od dominantnih prirodnih i urbanih motiva Zagreba.

Pitanje odnosa Zagreba prema Savi trajna je tema stručnih analiza, natječajnih radova, urbanističkih planova i građanskih inicijativa.

Raspon prijedloga, uvijek s ciljem integracije Zagreba s obje strane rijeke, kreće se između oblikovanja savskog prostora kao građevinskog zemljišta i oblikovanja tzv. savskog parka.

Tako prijedlog novoga Generalnog urbanističkog plana Zagreba predlaže oblikovanje savskog parka kao jednog od velikih “gradskih projekata” oblikovanja Zagreba u 21. stoljeću, s ciljem “reafirmacije prirodnog okoliša na područje samog grada”. Uzimajući u obzir ulogu Save u održavanju prirodnog balansa grada i njegovoga održivog razvitka, uređenje Save predviđa se u obliku “ekološkog parka” koji zadržava sustave savskih biotopa u priobalju i omogućuje gradnju niskog intenziteta uporabe koji Savu treba afirmirati kao “Zagrebački ekološki park”.

Uzimajući u obzir ekološki potencijal Save (koji uključuje i izuzetnu vrijednost i potrebu zaštite savskog vodonosnika), simboličnu vrijednost i trajno otvorena pitanja oblikovanja Save kao prostora urbanog povezivanja starog i novog dijela Zagreba, nakon višemjesečnih dogovora s Društvom arhitekata Zagreba, predlaže se raspisivanje anketnoga urbanističko-arhitektonskog natječaja za oblikovanje savskog prostora između Podsuseda i Ivanje Reke.

Prijedlog je u skladu s politikom Gradskog poglavarstva grada Zagreba i njegovim Programom rada (studeni 2000.), koja se u razrješavanju svih temeljnih pitanja razvitka Zagreba oslanja na potencijal zagrebačke strukovno-znanstvene zajednice.

Temelj je za raspisivanje natječaja program izrađen 1997. u Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša u povodu međunarodnog seminara “Okviri metropole”, s temom “Prostori između”, u kojem je dominirala upravo tema Save, uz potrebne dopune.

Kao raspisivač natječaja predlaže se Gradsko poglavarstvo grada Zagreba, a provedba se povjerava Društvu arhitekata Zagreba.

Predlaže se, s obzirom na temu i karakter natječaja (anketni), da se Društvu arhitekata Zagreba također povjeri formiranje kvalificiranoga i višedisciplinarnog ocjenjivačkog suda te sva druga prava i odgovornosti, s ciljem osiguranja maksimalno uspješne i stručne provedbe natječaja.

Sredstva za provedbu natječaja u visini 199.000,00 kuna, prema prijedlogu Društva ahitekata Zagreba, osigurat će se iz sredstava za uređenje grada.

Ivan Mucko,
ovlašteni arhitekt

Sažetak izlaganja na okruglom stolu DAZ-a o provedbi natječaja za uređenje Save

Ideja o raspisivanju anketnoga urbanističko-arhitektonskog natječaja za uređenje prostora uz rijeku Savu predstavlja bitan odmak od naslijeđenoga autokratskog načina rješavanja najvažnijih urbanističkih pitanja. Raspisivanje stručne ankete i povjeravanje njene provedbe strukovnoj udruzi, u ovom slučaju Društvu arhitekata Zagreba, doprinos je napretku civilizacijskih i urbanih tradicija grada.

Ozbiljan problem natječaja, ali i ukupne ideje o uređivanju ovog prostora, jesu nedostatne podloge na temelju kojih će se izrađivati natječajna rješenja. Na prostoru Save prepliće se niz sustava koji su od ključne važnosti za samo funkcioniranje i održanje grada, a usklađivanje i optimalizacija njihovog rada i međusobnih odnosa može se napraviti jedino prostornim planiranjem. Granski sustavi su precizno elaborirali i optimalizirali svoja rješenja, no ona nisu nikada integrirana u cjelovito prostorno plansko rješenje. Nasuprot tome urbanistička rješenja uređenja kontaktnog prostora grada i rijeke manje su egzaktna, a kreću se između dviju različitih koncepata: ideje savskog parka kao neizgrađenog prostora odmora rekreacije i prirodnog ambijenta u središtu grada i koncepta izgrađene savske obale koja postaje jedan od dominantnih motiva zagrebačke urbane fizionomije. Sagledavanjem tehničkih i urbanističkih nepoznanica koje se pojavljuju u prostoru Save, postaje jasno da su ove potonje znatno veće te da Sava u ovom trenutku zahtijeva ozbiljnu urbanističku i arhitektonsku elaboraciju. Urbanistička rješenja, koja danas nalazimo uza Savu, nastajala su stihijski, najčešće kao rezultat separatnih tehničkih rješenja dok su potencijali rješavanja grada i rijeke kao cjeline sagledavani tek u nekoliko najambicioznijih studija.

U tom se kontekstu postavlja i pitanje obuhvata natječaja. U predloženim granicama “od Podsuseda do Ivanje Reke” postoji opasnost započinjanja iscrpljujuće polemike s rješenjima Vodoprivrede, HEP-a i drugih korisnika, u kojoj će najvažnije urbanističko pitanje kontakta grada i rijeke i dalje ostati nejasno i neriješeno. Zbog navedenog nužno je proširiti obuhvat natječaja na središnje gradsko područje Trnja i Novog Zagreba čime će se otvoriti mogućnost stvaranja cjelovitog rješenja gradskog prostora. Programski okvir natječaja istovremeno treba ostaviti potpuno otvorenim te omogućiti sudionicima istraživanja najrazličitijih scenarija uporabe prostora. Urbanističko rješenje izabrano na natječaju neizostavno mora dati konačne parametre za uređenje obale i korita rijeke u dijelu između Savskog mosta i mosta Slobode, u kojem je ona u najintenzivnijem kontaktu s gradom. To, naravno, ne isključuje mogućnost rješavanja šireg savskog prostora. Ostaje upitno što se u tom dijelu može riješiti anketnim urbanističkim natječajem koji raspolaže relativno skromnim analitičkim instrumentarijem. Diskusije o lociranju pojedinih velikih tehničko-tehnoloških sustava, koje objektivno predstavljaju najveću dilemu u cjelovitom rješavanju ovog prostora, nisu primjerene formi anketnog natječaja. Te se diskusije mogu voditi jedino u meritornim interdisciplinarnim skupinama koje će definirati integralno rješenje prostora Save, i to ne samo od Podsuseda do Ivanje Reke nego i znatno šire.

Podloga za izradu natječajnih rješenja treba obuhvatiti dva segmenta: sektorska tehnička rješenja i urbanističke koncepte. Tehnička rješenja vodoprivrede, HEP-a, zaštite okoliša, zbrinjavanja otpada i druga, iznimno su opsežno elaborirana te će ih za potrebe natječaja biti potrebno sažeti i izdvojiti parametre koji se moraju uvažiti u izradi urbanističkih rješenja. Pregled urbanističkih rješenja prostora Save treba dati integralno i objektivno, uz onovremena tumačenja i jedan cjelovit recentan osvrt na temu.

Nakon razrješenja urbanističkog koncepta rijeke Save treba pristupiti izradi cjelovitoga kompleksnog interdisciplinarnog rješenja prostora rijeke Save koje će analizirati, vrednovati i ujediniti urbanističko-arhitektonske, vodnogospodarstvene, energetske i druge studije relevantne za konačno rješenje ovog prostora.

Prof. Branko Kincl
Zavod za arhitekturu,
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Okrugli stol na temu programa natječaja za prostor Save od Podsuseda do Ivanje Reke - prilog diskusiji

Smatram da rasprave koje o problemu Save vodimo već više od 30 godina treba usmjeriti na dobivanje konkretnih podataka koji bi u oblikovanju Save bili korisni za arhitekte i natječaj. Zbog toga naglašavam da Zagreb nije grad hidrocentrala, već je Zagreb grad na rijeci ili bi trebao biti na rijeci. Prema tome Sava nije primarno energetski već hidrotehnički i oblikovni problem za grad. Želimo natječaj, a niz pitanja je još uvijek otvoreno. U ovom trenutku još uvijek ne znamo točno jesu li planirane tri, četiri ili možda pet vodnih stuba (eventualno hidroelektrane). Kad se iznose podaci o očekivanom stogodišnjem i tisućugodišnjem vodostaju Save na prolazu kroz grad, ne spominjemo više oteretni kanal. Pitam je li, ili nije od koristi za obranu grada od poplava, isto kao i spominjani golem protok od 3,500/4,500 kubika na sat kod velikih voda, kad uz to znamo da spominjane količine ne mogu proći bez posljedica ispod nekih mostova. U oblikovanju grada i savskog prostora nas ne zanimaju primarno hidrocentrale, već nas zanima stalno vodno lice Save koje možemo dobiti zaustavnim branama, kao što je to na primjer učinjeno u Pragu, Lionu… Ima li ih tri, četiri ili možda pet, i nije važno, no bitno je da hidrocentrale mogu biti samo eventualni dio toga hidrotehničkog i oblikovnog rješenja. Podatak da će nakon izgradnje hidroelektrane Podsused, kao prve u slijedu, jamčena količina vode u savskom koritu iznositi 50 kubika na sat, što je ravno protoku srednje veličine, nikako se ne može prihvatiti. Nitko ne zna u ovom trenutku kada bi se nakon podsusedske stube (eventualno hidroelektrane) gradile ostale stube (eventualno hidroelektrane), no s obzirom na veličinu zahvata slobodno možemo pretpostaviti da će u tom slučaju sljedećih 50-60 godina Zagreb ostati bez Save. Zbog toga se ne slažem s prijedlogom da uređenje Save na prolazu kroz Zagreb započnemo gradnjom hidroelektrane Podsused. Zato pitam zašto se ne bi prišlo izgradnji zaustavnih brana (eventualno hidroelektrana) obrnutim slijedom, od Drenja kod Ivanje Reke kao prve tako da podsusedska bude posljednja u tom slijedu, te se na taj način sačuvalo stalno vodno lice Save kroz grad.

Krešimir Ivaniš, dipl. ing. arh.
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prilog raspravi na “Okruglom stolu o priobalju Save”

1. Komplimenti Gradskom poglavarstvu na odluci o raspisivanju urbanističko-arhitektonskog natječaja za jedinstveni prostor zagrebačkog priobalja rijeke Save.

2. Ne smatram da anketna forma natječaja obećava. Njome raspisivač iskazuje vlastitu nedoumicu i nesigurnost, odgovornost u mjerenju nesumjerljivih prijedloga prepušta se ocjenjivačkom sudu kratkog vijeka, a gradskim urbanistima “uvaljuje” se naknadno nezahvalan posao sintetiziranja i kolažiranja iz očekivano velikog broja šarolikih prijedloga.

Gradsko poglavarstvo moralo bi se u Programu odrediti prema sljedećim neriješenim i suprotstavljenim temama u savskom priobalju:

3. Savske “hidrocentrale” i savska jezera između njih. Je li taj inženjerski i monodisciplinarni model s dvadesetogodišnjom patinom još uvijek aktualan, u kojem opsegu i zašto? Jesu li ekološka paradigma kao svjetski trend, neophodnost zaštite delikatnoga, oštećenog i nezamjenjivog savskog aluvija, opasnosti od kolmatacije, zamuljenja, od potpune izmjene mikrobiologije u sporijoj i toplijoj vodi itd. u proteklih 20 godina doprinijeli promjeni svijesti o načinu “iskorištavanja rijeke” i o neophodnosti multidisciplinarnog odlučivanja? Koji je realni odnos između ukupne dobitne CIJENE od betoniranja brana, obala i dna budućih jezera zajedno s dobivenom energijom i zauvijek izgubljenih VRIJEDNOSTI? O očekivanim i nepopravljivim posljedicama možemo nagađati, ali se MORAMO dogovoriti uz konsenzus svih odgovornih gradskih, državnih i nevladinih institucija, i to prije raspisivanja natječaja.

4. Središnje gradsko odlagalište otpada na Jakuševcu, uzvodno od najvećih gradskih vodocrpilišta, stalna je mora urbane biologije. Do kada Jakuševac ostaje u sadašnjoj funkciji? Gdje je realna lokacija novog odlagališta? Imamo li novu gradsku, ekološki ispravnu koncepciju gospodarenja otpadom?

5. Je li gradski uređaj za pročišćavanje otpadne vode na kraju GOK-a neizbježan?

6. Koja je važeća i obavezna dokumentacija o prostoru priobalja?

akademik Velimir Neidhardt, dipl. ing. arh.
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

SLIKA GRADA – VIZIJA KOZMOPOLITSKE METROPOLE

urbano križište: SAVA I OSOVINA GRADA (Zrinjevac- obilaznica)

U sažetku rasprava o Generalnom planu grada Zagreba iz listopada i studenog 2000. navodi se:

Zagreb treba oblikovati svoje glavne potencijalne fizionomske osovine, prvenstveno urbano križište koje čini Sava i na nju okomita osovina grada. Istraživanje slike grada i međunarodni natječaj za viziju Zagreba XXI. stoljeća utvrdio bi principe oblikovanja prostora Save i gradske osovine.

Spomenuti cilj predstavlja minimum kojim treba krenuti u promišljanje o Zagrebu III. tisućljeća. Sve ispod toga opetovano bi predstavljalo čestu zagrebačku parcijalnu podoptimalizaciju nekoga izdvojenog fenomena, i opet bježanje od sveobuhvatnoga i jasnog koncepta Zagreba kao velegrada koji bi se mogao ravnopravno nadmetati s konkurentskom mrežom europskih metropola.

Uza savski potez, natječaj mora obuhvatiti i vertikalnu osovinu grada.

Podloga za natječaj trebala bi obvezno sadržavati:

■ ozbiljnu sustavnu analizu zagrebačkih planova urbanističkog razvoja od međunarodnog natječaja iz 1930. do danas, s usporednim pregledom stvarne situacije te usporednom evaluacijom planiranih i izvedenih situacija;

■ koordinirani i harmonizirani interdisciplinarni pregled planova i realizacija svih prostorno relevantnih infrastrukturnih sustava zemaljske i komunalne razine.

Raspon slobode koncipiranja, između zadatosti i usmjerenja, treba protegnuti što više u budućnost III. tisućljeća, u novi duh vremena obazrivosti, održivosti, virtualnosti, ravnopravnosti, novog humanizma, inteligencije okoliša itd.

Materijale za natječaj trebala bi raspraviti i usvojiti Skupština Grada.

Potencijalne rezultate natječaja trebalo bi ugraditi u Generalni urbanistički plan s tim da se eventualne ključne dileme, primjerice urbani ili pejzažni koncept Save, riješe javnim raspravama i konačnim referendumom građana.

Boris Švel, dipl. ing. građ.
Zagreb

Program natječaja za prostor Save kroz Zagreb, promemorija izlaganja 26.6.2001.

DRUŠTVO ARHITEKATA ZAGREB, Trg bana J. Jelačića 3/1

1. Hidrotehničko rješenje Save kroz Zagreb od Podsuseda do Ivanje Reke razmatrano je u tri varijante, od kojih niti jedna još nije usvojena u cijelosti:

a) Vodoprivredna osnova Zagreba (VOGZ iz 1982.) predviđala je dvije moguće varijante:

b) Izmjene i dopune VOGZ-a 1992.: HE Podsused (Zaprešić), HE Prečko, HE Zagreb i HE Drenje.

2. Hidrotehničko rješenje koncipirano je tako da brani Zagreb od 1000 godina velikih voda. Svako tehničko rješenje mora udovoljavati taj isti zahtjev.

3. Budući da je pokrenuto pitanje uređenja Save i savskog koridora u zajedništvu prostorno-pejzažnog i hidrotehničkog rješenja, što je nedvojbeno jedini ispravan pristup, treba uvažiti i gospodarski pristup, koji bi obuhvatio:

a) Gradnju HE Podsused (Zaprešić) čime bi se obranilo od poplava priobalje površine oko 30 km2 kod maksimalnih protoka rijeke, dobilo višenamjensko zemljište velike vrijednosti te povećala mogućnost zahvata podzemnih voda za zapadnu zonu zagrebačke regije i dio Hrvatskog zagorja, područje koje je deficitarno u dobavi pitke vode iz vlastitih crpilišta. Podsjećama da uza Savu od Slovenije do Podsuseda nema nasipa.

b) Državni sporazum s uzvodnom Slovenijom, kojim bi se održao prirodni (postojeći) režim Save na ulazu u Hrvatsku te jamčila potrebna kakvoća savske vode. Postojeća kakvoća vode u Savi nije podobna za izgradnju akumulacije hidroelektrana.

c) Nužna je analiza odnosa investiranja i dobiti (cost benefit ratio). Dobivanje (ili gubitak) zaliha pitke vode za vodoopskrbu grada i regije svakako je najvažnija gospodarska komponenta rješenja.

4. Pri oblikovanju prostornoga i pejzažnog rješenja treba sačuvati pojas priobalja, najmanje 600 metara na obje obale rijeke, od gradnje objekata koji bi izričito onemogućavali iskorištavanje podzemne vode u tako formiranom “savskom koridoru”.

5. Potrebno je dovršiti projekt “Izmjene i dopune VOGZ-a” iz 1992. godine.

MIROSLAV BRAUN, dipl. ing. građ.
Zagreb

BILJEŠKA UZ DISKUSIJU O UREĐENJU PROSTORA UZA SAVU

ZAŠTITA PODRUČJA GRADA ZAGREBA DO SAVSKIH POPLAVA

Razvoj Zagreba tipičan je primjer razvoja grada u području uz rijeku, ugroženom poplavama. Još početkom prošlog stoljeća grad smješten na višim dijelovima nizine uza Savu ne trpi velike štete od izlivenih voda. Postupno širenje grada u nizinu uz rijeku te intenzivnija uporaba zemljišta, zbog mogućih šteta, iziskuje i potrebu planiranja i gradnje zaštitnih objekata. Prvi veći radovi izvedeni su nakon velike poplave 1895. godine. Nažalost, izgradnja u poplavama ugroženom području bitno je intenzivnija od izgradnje zaštitnih objekata. Grad se najprije približava rijeci, a zatim je i prelazi. Zaobalje je sve napučenije pa iz godine u godinu raste njegova vrijednost. Proces naseljavanja, izgradnje i uporaba inundacijskih površina uza Savu tekao je znatno brže nego što su se gradili objekti za zaštitu od poplava. Što se događa u takvim slučajevima pokazalo se nažalost pri pojavi velike vode u listopadu 1964. godine. Tek dijelom izgrađen zaštitni sustav, neadekvatan, nekonzistentan i ranjiv nije mogao izdržati nalet velike vode te su poplavljene velike površine grada, pretežno na lijevoj obali. Tek su tragične i katastrofalne posljedice poplave (ne samo uza Savu) konačno inicirale adekvatan pristup planiranju i gradnji zaštitnih objekata.

Rješenje obrane od poplava područja grada Zagreba sadržano je u rješenju obrane od poplava srednjeg Posavlja (1967. god.), koje je verificirano u Studiji regulacije i uređenja rijeke Save (1972. god.). U sklopu te osnove napravljena je optimalizacija rješenja sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda, sustava uporabe voda kao i sustava zaštite voda.

U sustavu srednjeg Posavlja ključni objekti za zaštitu šireg područja grada Zagreba jesu: nasipi uza Savu, distribucijski objekti, oteretni kanali i retencija Lonjsko polje. Ti objekti čine nedjeljivu cjelinu na koju je vezano rješenje obrane od poplava grada Zagreba. Vodnogospodarskom osnovom grada Zagreba predviđena je izgradnja četiriju vodnih stuba: HE Podsused, HE Prečko, HE Zagreb i HE Jarun.

U proteklom razdoblju izvedeni su sljedeći radovi za zaštitu područja grada Zagreba: izgrađeni su i rekonstruirani nasipi uza Savu nizvodno od Podsuseda u ukupnoj dužini od oko 80 kilometara. Paralelno su izvedeni i neophodni radovi na stabilizaciji korita kao i objekti koji omogućavaju odvodnju zaobalja. Oteretni kanal Odra, kojim se kod Jankomira reduciraju velike savske vode te se višak voda u konačnom rješenju odvodi u retenciju Lonjsko polje, izgrađen je u dužini 33 kilometra. Značaj tog objekta za zaštitu od poplava grada Zagreba ilustrira podatak da pri pojavi stogodišnje velike vode s protokom Save prije Jankomira od 3650 m3/s, u kanal se oterećuje 1000m3/s odnosno preko 27 posto, pa nizvodno od preljeva (područje grada) Savom dalje teče 2650 m3/s. Izvedeni objekti obrane od poplava osiguravaju područje grada i od pojave tisućugodišnje velike vode. Nebranjeno je i dalje područje uzvodno od Podsuseda gdje je predviđena izgradnja HE Podsused u sklopu koje se rješava i Zaštita od poplava tog dijela zaobalja.

Niz poplava, a osobito poplava iz 1990. godine, potvrdile su djelotvornost i funkcioniranje dijelom izgrađenoga zaštitnog sustava. Vodostaji vala velike vode iz 1990. godine nadmašili su visinom vodostaje velike vode iz 1964. godine na cijelom potezu Save od Jesenica do Zagreba. Dok je poplava iz 1964. godine prouzrokovala goleme materijalne štete te odnijela ljudske živote, poplava iz 1990. na sagrađenom dijelu sustava niti je ugrozila ljudske živote, niti su zaobalju nanesene bilo kakve ozbiljnije štete. To potvrđuje učinkovitost izgrađenoga zaštitnog sustava na području grada, a samim tim i opravdanost ulaganja u zaštitne sustave.

Stjepan Nikolić, dipl.ing.
savjetnik pročelnika

ANKETNI URBANISTIČKO-ARHITEKTONSKI

NATJEČAJ PROSTORNOG UREĐENJA SAVE

OD PODSUSEDA DO IVANJE REKE

UVOD – Izvodi iz GUP-a Zagreba 2000.

Sustav obrane grada Zagreba od poplavnih voda rijeke Save u potpunosti je završen i u funkciji je na području grada. Od značajnih građevina potrebno je dovršiti oteretni kanal Odra kako bi se voda upuštala u Savu kod Strelečkog, umjesto u Odransko polje.

Prioriteti odnosno cijevi pri zaštiti područja grada Zagreba od štetnog djelovanja voda su kako slijedi:

- hidrotehnički i prostorno uređivati rijeku Savu i područja uz rijeku na način da se omogući kvalitetna zaštita od savskih poplavnih voda, omogući višenamjenska uporaba savskih voda (vodoopskrba, odvodnja, rekreacija, hidroenergija), a prostor uz rijeku poprimi obilježja gradskog parkovno uređenog prostora;

- uređivati brdske slivove izgradnjom sustava zaštite od štetnog djelovanja voda uz uvažavanje ambijentalnih, oblikovnih i drugih prostornih i prirodnih vrijednosti.

Program upravljanja vodama na području

savskog aluvija od Slovenije do Siska

Koncepcijska rješenja

Sukladno uvidu u postojeće koncepcijsko rješenje te sukladno zatečenom stanju izgradnje sustava upravljanja vodama prema tom koncepcijskom rješenju na području savskog aluvija od granice s Republikom Slovenijom do Siska moguće je sagledati sljedeće varijante rješenja dovršetka tog sustava:

RJEŠENJE PREMA:

- OSNOVNOJ KONCEPCIJI

- IZMIJENJENOJ KONCEPCIJI ILI

- KOMBINACIJI i to tek nakon detaljnog uvida u sve postojeće podloge. Pri tome je glavna odrednica za međusobno razlikovanje koncepcijskih rješenja njihov pristup konačnom rješenju sustava za obranu grada Zagreba od poplavnih voda rijeke Save.

I. OSNOVNA KONCEPCIJA uređenja i uporabe rijeke Save na promatranom potezu pretpostavlja završetak sustava obrane od poplava Zagreba i okolnog područja u cijelosti prema prvobitnoj zamisli:

A - Izgradnjom oteretnog kanala Sava – Odra kroz Odransko polje i njegovim završetkom u koritu rijeke Save na području zahvata HE Strelečko

B - Izgradnjom hidroelektrana na rijeci Savi na cijelom potezu razmatranja, u sljedećem nizu:

- HE Podsused

- HE Prečko s ustavom “Lučko” na ulazu u oteretni kanal

- uvjetno HE Zagreb

- HE Drenje i

- HE Strelečko s ustavama “Prevlaka” i “Palanjak”,

pri čemu navedene hidroelektrane imaju višenamjensku ulogu (kao dio sustava obrane od poplava i zaštitu od erozije korita Save, kao dio sustava uporabe vodnih snaga Save te kao dio sustava ostalih elemenata višenamjenske uporabe riječne vode: za plovidbu, natapanje itd.)

II. IZMIJENJENA KONCEPCIJA uređenja i uporabe rijeke Save na promatranom potezu pretpostavlja značajniju izmjenu rješenja sustava obrane od poplava Zagreba i okolnog područja koja bi se sastojala u sljedećem:

A. – u dovršenju izgradnje oteretnog kanala Sava – Odra po istoj ili (u nizvodnom dijelu) izmijenjenoj trasi u odnosu na osnovno rješenje, ali i uza značajnu izmjenu proticajnog profila kanala

B. – u izgradnji dijela hidroelektrana na rijeci Savi prema osnovnom konceptu:

- HE Podsused

- HE Prečko s ustavom “Lučko” na ulazu u oteretni kanal,

- dok bi se preostale HE gradile ili kao manji objekti na Savi ili kao objekti na oteretnom kanalu,

C. – u promjeni koncepcije vođenja velikih voda rijeke Save kroz središte grada (u smislu uklanjanja postojećih indundancija i nasipa uz korito rijeke)

D. – u promjeni koncepcije uporabe prostora srednjeg Posavlja (u područjima predviđenim za retencije i akumulacije radi smanjivanja veliki vodnih valova Save u nizvodnim područjima).

III. KOMBINACIJA OSNOVNE I IZMIJENJENE KONCEPCIJE uređenja i uporabe rijeke Save na promatranom potezu pretpostavlja djelomičnu izmjenu osnovnog koncepcijskog rješenja sustava obrane od poplava Zagreba i okolnog područja, koja bi se sastojala u sljedećem:

A. – u dovršetku izgradnje oteretnog kanala Sava – Odra po istoj ili (u najnizvodnijem dijelu) izmijenjenoj trasi u odnosu na osnovno rješenje, uz određenu izmjenu poticajnog profila kanala,

B. – u izgradnji većine hidroelektrana na rijeci Savi prema osnovnom konceptu:

- HE Podsused

- HE Prečko

- HE Drenje

- HE Strelečko

- ali bez HE Zagreb na potezu kroz središte grada, tim da bi se ponovno razmotrile veličine izgradnje hidroelektrana nizvodno od HE Podsused.

C. – u doradi postojeće koncepcije vođenja velikih voda rijeke Save kroz središte grada (u smislu sužavanja postojećih indundancija).

U svim varijantama moraju se završiti ostali projekti sustava:

- HIDROMELIORATIVNA UREĐENJA POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA NA PODRUČJU SREDNJEG POSAVLJA,

- IZGRADNJA PLOVNOG PUTA DO ISTOČNOG RUBA ZAGREBA,

- ZAŠTITA PODZEMNIH VODA NA ZAGREBAČKOM I SAMOBORSKO-ZAPREŠIĆKOM DIJELU SAVSKOG ALUVIJA, SA SANACIJOM SVIH POVRŠINSKIH IZVORA ONEČIŠĆENJA,

- IZGRADNJA PLANIRANIH VODOCRPILIŠTA NA ISTOM DIJELU ALUVIJA, A POSEBNO CRPILIŠTA “ČRNKOVEC” KAO BUDUĆEGA GLAVNOG VODOZAHVATA ZAGREBA I REGIJE,

- IZGRADNJA SUSTAVA ODVODNJE I PROČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA ZAGREBA I OKOLNIH NASELJA.

Izravne koristi od realizacije sustava su:

- IZGRADNJA NOVIH BRZIH PROMETNICA ISTOK – ZAPAD KROZ SREDIŠTE GRADA,

- JEFTINIH I JEDNOSTAVNIH PREMOŠĆIVANJA RIJEKE PREKO BRANA I SUŽENIH INDUNDACIJA,

- IZGRADNJA STAMBENO-POSLOVNIH I REKREACIJSKIH SADRŽAJA,

- PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE,

- PROIZVODNJA HRANE,

- IZGRADNJA PLOVNOG PUTA,

- POBOLJŠANJE VODOOPSKRBE I ODVODNJE,

- PRIDOBIVANJE MATERIJALA ZA GRAĐEVINSKU INDUSTRIJU I OPERATIVU.

ZAKLJUČAK:

Neophodno je završiti vodnogospodarsku osnovu Zagreba i napraviti jedinstven sustav upravljanja vodama zagrebačkog područja i to uvažavajući u procesu vrednovanja velikih investicijskih i infrastrukturnih projekata i procesa donošenja odluka (kao što je ovaj) – UPORABOM METODE ANALIZE KORISTI I TROŠKOVA uz nultu diskontnu stopu za višenamjenske sustave u području vode i energije. Hidroelektrane kao višenamjenski sustavi ujedinjuju tri najvažnija prirodna resursa: vodu, energiju i zemljište i to za gospodarski, socijalni održivi razvitak: “reafirmaciju prirodnog okoliša na području samoga grada”. Na primjeru Zagreba bi trebalo stručno i interdisciplinarno afirmirati, vrednovati i ovaj projekt neodložno realizirati.

Zlatko Blažević, dipl. ing.
HIDROPRO d.o.o. Zagreb

Okrugli stol na temu Programa natječaja za prostor Save - stručno mišljenje

Prilikom izrade Programa treba imati u vidu sljedeće činjenice:

■ važeći dokument usvojen od Skupštine grada Zagreba je VODOPRIVREDNA OSNOVA

■ u okviru ovog dokumenta usvojena su i projektna rješenja za prostor Save, koji je predmet navedenog natječaja

■ smatram da autori trebaju u određenoj mjeri poštovati navedena rješenja, ali im ostaje dovoljno slobode za urbanističko-arhitektonske kreacije u prostoru Save

■ natječaj treba shvatiti kao kompleksan multidisciplinarni problem tima stručnjaka – urbanista, arhitekata, građevinara, geodeta, hidrotehničara, ekologa, strojara, kemičara i sl.

■ s obzirom da je natječaj anketni, smatram da može biti i sasvim novih prijedloga pa i u vezi s dosadašnjim hidrotehničkim rješenjima.

Prof. dr. Božidar Stilinović

Imperativ svih zahvata u okoliš na području savskog prostora je zaštita i očuvanje vodonosnih slojeva od mogućih anorganskih i organskih zagađenja.

Osigurati i intenzivirati autopurifikacijske procese na dijelu Save od slovenske granice do Zagreba. S tim u svezi na međudržavnoj razini saznati eventualna nova opterećenja Save komunalnim i industrijskim otpadnim vodama, te mjerama sanacije na dijelu rijeke do slovenske granice u budućnosti.

Napraviti kompleksna, multidisciplinarna istraživanja (hidrogeološka, biološka, hidrokemijska, hidrotehnička i druga) sadašnjeg stanja ekosistema Save na zadanom prostoru, tako da će studija o utjecaju zahvata na okoliš počivati na recentnim podacima, a neće se osnivati samo na studijama iz bliže ili dalje prošlosti. Studiju će izraditi i braniti na javnoj raspravi vodeći stručnjaci iz pojedinih područja. Recenzenti studije moraju biti vrhunski stručnjaci koji nisu vezani uz projekt.

Posebnu pozornost treba posvetiti inventarizaciji i poznavanju rasprostranjenosti podzemne faune - pouzdanih indikatora kvalitete podzemnih voda.

Izgradnja akumulacija na rijeci Savi vrlo je osjetljiv i upitan zahvat, posebno u svjetlu povećanja stupnja trofije u njima sa svim negativnim posljedicama koje slijede. Hidrogeološkim istraživanjima mora biti posvećena najveća pozornost.

HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA
Zoran Paladin, dipl.ing.građ.
Voditelj pripreme izgradnje HE Podsused

PROMEMORIJA

Sudionike okruglog stola tijekom diskusije zanimalo je koje to hidroenergetske objekte planira HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA na rijeci Savi na području od Podsuseda do Ivanje Reke, i dokle se došlo s pripremom odgovarajuće dokumentacije.

Vezano uz navedeno naveo sam kako u nastavku slijedi.

Na rijeci Savi planirana je izgradnja četiri hidroenergetska sustava, predviđena i kroz urbanističke planove kao u vodoprivrednoj osnovi grada Zagreba te u izmjenama i dopunama vodoprivredne osnove grada Zagreba koja još nije dovršena. Riječ se o HE Podsused, HE Prečko, HE Zagreb i HE Drenje.

Naglašeno je da su to višenamjenski objekti kojima se uređuje i rabi rijeka Sava i njeno zaobalje na širem području grada Zagreba.

Višenamjenska korist, odnosno njihove glavne vrijednosti utemeljene su:

- na zaštiti od poplava nekih dionica uz rijeku Savu, jer od izvora do ušća rijeka Sava plavi jedino područje u visini Samobora i Zaprešića

- na uređenju korita i obala rijeke Save

- na održavanju podzemnih voda u zaobalju na željenoj razini, uz prihranjivanje postojećih i budućih izvorišta podzemnih voda, što je od presudne važnosti za vodoopskrbu grada Zagreba te gradova Samobora i Zaprešića

- na sanitarnom uređenju cjelokupnog zaobalja (posebno se misli na uklanjanje divljih deponija otpada i poticanje uređenja postojećih deponija otpada)

- na stjecanje uvjeta za kvalitetniju urbanizaciju

- na proizvodnji električne energije uporabom obnovljivog izvora

- na stvaranju uvjeta za poljoprivredu

- na stvaranju uvjeta za sport i rekreaciju.

Vezano uz napredak pripreme dokumentacije najdalje se došlo s HE Podsusedom, gdje je ishođena čak načelna suglasnost za gradnju kojoj je međutim istekao rok valjanosti.

Za HE Drenje napravljen je idejni projekt koji je potrebno novelirati.

Za HE Prečko napravljeno je idejno rješenje, dok su za HE Zagreb načelno određeni osnovni podaci vezani za lokaciju i veličinu izgradnje.

Na kraju sam predložio da se prilikom izrade natječaja za uređenje Save na području grada Zagreba svakako uključi HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA kao jedan od nezaobilaznih korisnika rijeke Save i njenog zaobalja.

Dr. sc. Eugen Franković, pov. umjet.

prilog promemoriji Okruglog stola na temu Programa natječaja za prostor Save od Podsuseda do Ivanje Reke (Zgb., DAZ, 26.6.2001.)

Uloga vode u tijelu grada svakako je važno tehničko pitanje, podjednako i financijsko zatim zdravstveno–higijensko itd. Treba razabrati da je tretman vode u gradu prvorazredna tema grada u svim povijesnim epohama. Odatle i kompetencija povijesti umjetnosti da se bavi tim, naizgled tehničkim zabranom. Prisutnost vode ili tragovi njezine prisutnosti u gradskom tkivu jesu imperativi prirodnoga autoriteta u tkivu grada. Ne razabrati te poruke uzrokuje konflikt urbane aglomeracije unutar sebe same, same sa sobom. To se dogodilo u Zagrebu druge polovice prošlog stoljeća. Pred nama je zadaća da nadiđemo tu stvorenu, neprirodnu inferiornost. Uvjet za uspjeh je multidisciplinarni koncept. U artikulaciji vodotoka upali smo u diktat tehničkog monizma.

Mr. sc. Juraj Šare
magistar urbanizma i prostornih znanosti,
diplomirani ekonomist, građevinski tehničar

PRILOG RASPRAVI NA OKRUGLOM STOLU DRUŠTVA ARHITEKATA ZAGREB ODRŽANOG 26.6.2001.

Okrugli stol za realizaciju anketnoga urbanističko-arhitektonskog natječaja za uređenje Save značajan je i vrlo koristan javni pristup u načinu rada.

U ovom trenutku (napokon) potrebno je prihvatiti uređenje Save i kao sudbinsku zadaću na način da se obavi vrednovanje, namjena i prenamjena vodonosnika grada Zagreba, kao životnog čimbenika, zapravo da se napravi revitalizacija toga izuzetno vrijednog blaga i dara prirode.

Stoljetnim meandriranjem korita rijeke Save nastajao je današnji vodonosnik grada Zagreba, gdje se postupno u “oblacima” kreću zagađenja pitkosti podzemne vode te se odvija i sada neshvatljiva i nedozvoljena eksploatacija šljunka i prodaja šljunčara (vidi primjer: natječaj za prodaju imovine dužnika CESTOGRAD d.d. šljunčare “Trebež” kod Samobora, Večernji list,. 21.4.2001., str. 15).

Ploha i volumen vodonosnika najvrednija je imovina grada Zagreba u kojem “boravi” podzemna voda, taj nezamjenjivi i ograničeni; sadašnji, budući i v j e č i t i životni i razvojni resurs grada i regije.

Zato je potrebno prije rješavanja namjene plohe vodonosnika, pa i na obalama rijeke Save provesti vrednovanje plohe i volumena vodonosnika na način da se primijeni vrijednosni sustav sadašnjeg vremena, kada je osiguranje vodnih resursa pitke vode strateška i politička obveza države. To će biti moguće jedino u reinženjerskom, holističkom i heurističkom pristupu, kao što to već rade razvijene zemlje svijeta.

Naime prilikom gospodarskog vrednovanja ovog prostora treba upotrijebiti drugačiji račun troškova i dobiti, tj. izračunom proširenih društvenih troškova i “vječite dobiti”!!!

To ističem zato što smatram da se atmosfera okruglog stola više bavila tehničkim pitanjima, a da je malo isticana potreba promjene te filozofije u korist vrednovanja i gospodarenja resursom pitke vode kao “vječite” uvjetovanosti života i razvoja grada i regije.

Na kraju rado ističem 1980. godine izrečenu poruku prof. S. Jožinca, tadašnjeg predsjednika I.V. grada Zagreba: “Problem nije i nikada neće biti u novcu, nego u nama samima, neorganiziranosti i čekanju nekoga trećeg da riješi naše komunalne jade.”

Da bi se to moglo ostvariti, potrebno je stvoriti kritičnu masu za brižnu promjenu “vladajuće” filozofije, gdje se vodoopskrba u metodologiji i sadržaju svakoga prostornog plana nalazi na kraju kao dio infrastrukture, iza prometa i energije, umjesto na samom početku, kao nezamjenjiv resurs života i razvitka, te zatim ostvariti i “centar učinkovitosti” radi ostvarivanja odgovornijeg gospodarenja resursima pitke vode iz vodonosnika grada Zagreba.

Mladen Škreblin, dipl. ing. arh.

OKRUGLI STOL O SAVI

Sava i Medvednica su istinsko prirodno dobro Zagreba. To je kategorija koju je u siromašnim društvima najteže “financijski izvagati” i teško je argumentirati da bi ih prije svega valjalo zaštititi. Historijski događaji na ovom području proizveli su nesreću, no nema nego “veseliti” se toj paradoksalnoj činjenici: upravo zbog nečinjenja i zanemarivanja ovih prirodnih dobara danas i dalje možemo govoriti o njihovu potencijalu i vrijednosti.

Žurba oko raspisivanja natječaja posve je nepotrebna i mogla bi kao i u mnogim prethodnim primjerima biti kontraproduktivna za budućnost rijeke i grada. Nekolicini gradskih stručnjaka poznati su brojni materijali posvećeni “savskom pitanju” i postoji niz vrijednih radova koji bi mogli predstavljati dobru podlogu za informiranje i animiranje građana te raspisivanje natječaja. Oni, međutim, sadrže i različite vizije i suprotstavljene teze o savskom prostoru. Nedorečenost i neusuglašenosti oko temeljnih teza i “ograničenja” u pogledu zaštite okoliša, o tzv. hidro-tehničkom pitanju, vodonosniku i “pitkoj vodi i slobodi”, potrebno je izbjeći već u samom raspisu natječaja.

Moje mišljenje o eventualnim koracima prije raspisivanja natječaja vrlo je jednostavno:

A) Potrebno je nastaviti rad na gradskom projektu “SAVA IZMEĐU DVA ZAGREBA” i sustavno informirati građane i stručnu javnosti o radu na Programu anketnog natječaja.

Nagrađeni bi radovi u budućnosti trebali postati sastavnim dijelom toga dugoročnog gradskog projekta. Priče o potpuno “otvorenom i slobodnom natječaju bez ograničenja” zvuče zavodljivo, ali takav bi natječaj mogao samo ponovno upregnuti i zloupotrijebiti rad arhitekata i urbanista u proizvodnji lažnih, neostvarivih obećanja.

B) Potrebno je formirati interdisciplinarnu skupinu stručnjaka koja će definitivno razbistriti sve dileme oko potrebe i broja elektrana, brana, i stalnog vodnog lica i vodonosnika. Ukoliko konsenzus stručnjaka nije moguć, a ukoliko do njega i usprkos neprestanom informiranju javnosti ne dolazi ni među građanima, poželjno je raspisati referendum na kojem će građani odlučiti o “viziji” i koncepciji savske budućnosti.

C) Bez obzira što se sve koncepcije pozivaju na povezivanje “dvaju Zagreba”, generalno postoje samo dvije. Prva vidi novi gradski centar i intenzivno građenje u području tzv. inundacija - priziva nove atraktivne građevinske parcele. Ona je novijeg datuma i donekle je vezana za mogućnost “zgodnih izbornih obećanja”. Poziva se na logičnu činjenicu da se grad na rijeci odavno trebao dogoditi. No, njeno nekritičko prihvaćanje moglo bi biti i te kako zloupotrebljeno. Druga je ekološka i zastupa tezu o “savskom perivoju”, o očuvanju rijeke kao prirodnog dobra za buduće generacije, o “mekanom i nježnom”, promišljenom građenju sadržaja budućega središnjeg parka, o potrebi da bi do rijeke iz jednog i drugog Zagreba prije svega trebalo biti moguće doći.

Dr. sc. Pavao Miletić, red. prof.
hidrogeolog, RGN fakultet, Zagreb

“Zahvaljujem se na pozivu na ovaj okrugli stol i žao mi je što se za diskusiju javljam odmah na početku sastanka. Mislim da je to potrebno kako bi odmah na početku diskusije bilo jasno da se rješenje savskog koridora ne može tražiti bez prostornih i vremenskih ograničenja. U pojasu savskog koridora napajaju se vodonosni slojevi savskoga aluvijalnog nanosa iz kojeg se crpi voda za vodoopskrbu grada. Vodonosni slojevi i voda u njima već su sada degradirani i po količini i kvaliteti podzemne vode. Prema tome svako novo rješenje koje utječe na hidrološke značajke Save, njenih obala i vodonosnih slojeva mora biti takvo da se mogućnost iskorištavanja podzemnih voda i čuvanje njihove kvalitete poboljšaju. Zagrebačka je vodoopskrba opasno ugrožena u današnjem stanju uporabe prostora.”

S problemom vodoopskrbe Zagreba upoznat sam desetljećima i na rješavanju tih problema radim i upravo sada u organizaciji Hrvatskih voda – Vodnogospodarskog odjela za slivno područje Zagreba. U okviru projekta EGPV (Evidencija i gospodarenje podzemnim vodama Hrvatske) raspolažemo podacima koji gornje tvrdnje nesumnjivo dokazuju. Prvenstveno zbog zagrebačke vodoopskrbe sva rješenja uređenja prostora savskog koridora zato treba tražiti u zajedničkom radu sa Zagrebačkim vodovodom i VGO Zagreb u Hrvatskim vodama.

Osobno se zahvaljujem na pozivu i mislim kako je održani okrugli stol presedan koji može uz daljnja nastojanja doprinijeti kako rješenju zapuštene Save i podijeljenog grada tako i njegovoj boljoj i sigurnijoj vodoopskrbi.

Dr. sc. Radovan Miščević

Ovaj naš susret u DAZ-u i izuzetna tema ima puni smisao u pokretanju razrješavanja složenoga, aktualnog i odgovornog problema našeg grada i njegove rijeke.

Treba vjerovati da će ovaj susret označiti prekid dugih traganja i lutanja devet i pol stoljeća u kojima Zagreb nije pronašao rješenje za svoju rijeku.

Od povijesne memorije strahova od poplava do Novog Zagreba, odnosno recentnog stanja s kojim nismo zadovoljni, Sava je postala (dilatacija) element podjele dvaju gradova s “efektom prekida” i situacije koja se pogoršava.

Niz zanimljivih, ali i problematičnih prijedloga i razmišljanja kao: pogrešnosti izgradnje Novog Zagreb; širenje obalnih nasipa na novu komercijalnu izgradnju; premještanje Save na oteretni kanal; projekt “Savlje” s 13 otoka; aplikacija modela ugrađene rijeke – Seina Paris; promašeni natječaj za upravne zgrade Vlade - 500 metara zatvorenog prostora duž najvrednijeg dijela Save; “prezrena rijeka” - sve do nerazumnih ocjena “DA JE JOŠ PRERANO ZA SAVU”.

Vjerojatno bi trebalo pričekati izgradnju još poneke BILLE ili neku drugu katastrofalnu birokratsku odluku.

Treba reći, a to je ovaj susret pokazao, da je izrađen niz kvalitetnih, nažalost separatnih studija koje nisu povezane ni ujedinjene. Ne postoji sinteza pa ni mogućnosti njihove primjene. To je i ključni problem Zagreba i njegovog znanstvenog i stručnog potencijala, koji je predugo marginaliziran, čiji su rezultati primjerice i “Studija o utemeljenju znanstveno-tehnološkog parka Hrvatske u Zagrebu” koja je završila u “ladicama”.

To su zapravo razlozi što mi još nemamo odgovore na relevantna pitanja i prijedloge racionalnog razrješavanja izuzetno složenih problema grada. Nemamo osmišljene ciljeve, konzistentan program, ideju oblikovanja, organizacije i uporabe ovog posebno vrijednoga integralnog prostora velikih mogućnosti, ocjene prirodnog, ekološkog, vodonosnog, sociološkog, energetskog potencijala i njihove programske usklađenosti.

Zato je prijedlog provedbe anketnog natječaja u svemu prihvatljiv uz prethodnu izradu adekvatnog programa, ujedinjavanja brojnih elemenata i zahtjeva te njihove integralnosti.

Program izrađen 1997. za seminar “Okviri metropole” nema implicitnu i koherentnu strukturu za ovaj natječaj.

I što reći na kraju?

ZAGREB VIŠE NE SMIJE ČEKATI!

Skupo plaćeno iskustvo III. Zagreba-Trnja, za koje mnogi smatraju da je izgubljeno, ne smije se više ponavljati. Zagreb mora imati odgovore za sve ključne probleme. Zagreb ne smije zaostajati!

Mi smo sada pred velikom mogućnosti očuvanja prirodnog potencijala, pred građenjem novih urbanih vrijednosti, prekidom podijeljenosti grada, pred oblikovanjem integralnog prostora jedinstvenog Zagreba.

Riječ je o projektu koji će obogatiti kulturu grada i kulturu življenja, što je i smisao urbanog i prostornog planiranja.

Prihvaćeno kao zaključak Okruglog stola: “PREDLAŽE SE SKUPŠTINI GRADA ZAGREBA DA VEĆ NA PRVOM SASTANKU PROGLASI PROSTOR SREDIŠNJE OSOVINE I SAVE PROSTOROM OD POSEBNOG INTERESA ZA GRAD”.

Elektroprojekt
Zdenko Mahmutović, dipl. ing. građ.
direktor Građevinsko-arhitektonskog biroa

RIJEKA SAVA I URBANI RAZVOJ GRADA ZAGREBA

PRISTUP TRAŽENJU NAJBOLJEG RJEŠENJA

Kako god to iz današnje perspektive izgledalo, ipak se ne može poricati da se Zagreb kroz stoljeća prema rijeci Savi uvijek odnosio izrazito racionalno, usklađujući svoje širenje i razvoj sa svojim trenutačnim mogućnostima, kao i s mogućnostima koje mu je pružala ova rijeka.

Ne smije se zaboraviti da je rijeka Sava stoljećima bila prirodna zaštita Zagreba s juga. Također, Zagreb u Savi u prošlosti nije prepoznavao mogući jeftini transportni put za izlazak na svjetska tržišta naprosto zato što je njen tok dugo vremena vodio “u krivom smjeru”. Relativno kratkotrajno približavanje Zagreba Savi početkom 20. stoljeća radi športa i rekreacije prekinuto je prije svega značajnim pogoršanjem kakvoće njenih voda zbog industrijskog razvoja uzvodnih područja. I na kraju, učestale poplave nižih terena uza samu rijeku odlagale su urbanističko širenje Zagreba i “preskakanje” Save sve do trenutka dok grad za svoju zaštitu i razvoj nije stekao dovoljnu financijsku snagu.

Danas se može postavljati pitanje jesu li nam naši prethodnici trebali ostaviti bolje osmišljena rješenja uređenja Save na zagrebačkom području, ali je puno ispravnije postaviti pitanje imaju li naše generacije za to potrebnu snagu, hrabrost i viziju.

Grad Zagreb je tek sada u situaciji da počinje otikrivati sve potencijale i mogućnosti razvoja grada uz rijeku budući da su za njihovu realizaciju potrebne “kritična masa” problema i stručnjaka različitih profila, značajna financijska sredstva, strategija razvitka i grada i regije, i države te poznavanje dugoročnih trendova razvitka čovječanstva. Uz nužnu svijest o odgovornosti pred budućim generacijama (koje će vjerojatno jednim dijelom morati i otplaćivati kreditne obveze preuzete radi realizacije izabranog rješenja), od niza mogućnosti treba izabrati one koje će dugoročno donositi najveće koristi i koje će biti u funkciji budućega snažnog pokretača ukupnog, ali i održivoga i skladnog razvoja Zagreba.

U skladu s navedenim traženje najboljeg rješenja urbanog razvoja Zagreba na rijeci Savi, uz urbanističko-arhitektonsku, tu je i hidrotehnička, gospodarska zadaća koja se može uspješno riješiti interdisciplinarno i uz poštivanje profesionalnog pristupa njenom rješavanju. To znači da najbolje rješenje treba tražiti u okviru projektnog tima sastavljenog od priznatih stručnjaka potrebnih specijalnosti te uz poštivanje zadanih ciljeva, ograničenja, rokova i troškova obavljanja postavljene zadaće.

Budući da je na urbanističko-arhitektonskoj razini već pokrenuto traženje najboljeg rješenja urbanog razvoja Zagreba uza Savu, moguće rezultate trebalo bi uklopiti u širi okvir sagledavanja problema.

Predlaže se postupak provesti na sljedeći način:

- urbanističko-arhitektonsku projektnu zadaću dopuniti dodatnim, jasno utvrđenim uvjetima koje postavljaju moguća cjelovita koncepcijska rješenja uređenja i uporabe voda i zemljišta na zagrebačkom području, a koja proizlaze iz hidrotehničkih, gospodarskih i strateških sagledavnja problema. Zbog toga je neophodno odrediti kriterije, mjerila i metodologiju vrednovanja predloženih rješenja uspostavom kompromisa između ekocentričnog i tehnocentričnog pristupa u skladu s principima održivog razvitka;

- u postupku izbora najboljih urbanističko-arhitektonskih rješenja predložena rješenja vrednovati prema usvojenoj metodologiji vrednovanja, odnosno prema njihovim ukupno dugoročnim koristima i troškovima kako za poboljšanje uvjeta i kakvoće života građana Zagreba, tako i prema otvaranju perspektiva gospodarskog, socijalnog, prometnog, kulturnog, turističkog i svekolikog drugog razvoja ne samo grada već i šire regije.

Ukoliko to nije moguće, predlaže se stvoriti uvjete za sudjelovanje i drugih struka u postupku izbora najboljega urbanog rješenja, u cilju vrednovanja i onih predloženih rješenja koja moguće nisu dovoljno “hrabra” ili “nova” u području urbanističko-arhitektonske struke, ali pružaju dobru podlogu za šire sagledavanje cjelovitih rješenja.

Uklapanje urbanističko-arhitektonskih rješenja u cjelovitu viziju razvoja Zagreba na rijeci Savi u tom bi se slučaju provelo u drugom koraku, uspostavom multidisciplinarnog projektnog tima u koji bi bili uključeni i autori najboljih predloženih urbanističkih rješenja.