izložba i stručna rasprava

U suradnji s Uredom za izgradnju Grada, u Klubu arhitekata DAZ-a je održana stručna rasprava o uređenju Kvaternikova trga u Zagrebu, u četvrtak 20. prosinca 2001. u 19,00 sati, a na kojoj je arhitekt Miroslav Geng predstavio je svoje idejno rješenje. Raspravu je pratila izložba.

Na općem i projektnom natječaju za uređenje Kvaternikova trga u Zagrebu, provedenom 1997. u organizaciji DAZ-a, prva nagrada je dodijeljena autorskom radu arhitekta Miroslava Genga u suradnji s projektnim timom Abak, Ljiljana Barbić i Lidija Kušter.
Osiguravši dovršenje tržnice na prostoru tvornice "Gorica" u prostor kojeg kompleksa se premješta zelena tržnica, Gradsko poglavarstvo Zagreba planira početak radova na uređenju Kvaternikova trga prema prvonagrađenom idejnom projektu.
Obzirom na neke kritičke primjedbe u pogledu programa i rezultata natječaja iznesene po završetku natječaja, DAZ je od gradonačelnika Zagreba zamoljen da kroz stručnu raspravu unutar struke osigura stav krovne udruge zagrebačkih arhitekata u pogledu uređenja Kvaternikova trga.

U raspravi su sudjelovali; Ljubomir MIŠČEVIĆ (predsjednik DAZ-a), Alenka KOŠIŠA ČIČIN-ŠAIN (ispred Ureda za izgradnju Grada), Miroslav GENG (autor prvonagrađenog idejnog rješenja), Radovan DELALLE (Sekcija urbanista DAZ-a), Renata WALDGONI (član Ocjenjivačkog suda natječaja), dr. Stjepan MATOŠ (pomoćnik pročelnika Gradskog ureda za graditeljstvo, .. i promet), Ivica KIŠ, Marijan KLJUČARIĆ (načelnik Odsjeka za gradski promet u Uredu za promet), Fedor KRITOVAC, Slavko DAKIĆ (posebni savjetnik gradonačelnika, član Ocjenjivačkog suda natječaja) i Eugen Franković

U prilogu donosimo zapisnik i zaključke rasprave u cijelosti.

IZLOŽBA I STRUČNA RASPRAVA O
UREĐENJU KVATERNIKOVA TRGA U ZAGREBU

20. PROSINCA 2001.
U KLUBU ARHITEKATA DAZ-A

Ljubomir MIŠČEVIĆ: Pozdravlja sve prisutne. Posebno pozdravlja Alenku Košiša Čičin-Šain ispred Ureda za izgradnju Grada Zagreba, arhitekta Miroslava Genga, autora prvonagrađenog rada na natječaju za Kvaternikov trg, Miljenka Mesića pročelnika Gradskog Zavoda za planiranje, Slavka Dakića posebnog savjetnika gradonačelnika i ujedno člana ocjenjivačkog suda te Renatu Waldgoni članicu ocjenjivačkog suda.
Čita pismo gradonačelnika Milana Bandića upućeno DAZ-u 12. lipnja 2001. s molbom za stav strukovnog udruženja u vezi uređenja jednog od zagrebačkih trgova, posebno Kvaternikovog trga, obzirom na rezultate natječaja, i naknadne kritike u pogledu programa natječaja i njegova rezultata.
Na stručnu raspravu pozvane su 53 osobe i pozdrav svima koji su se odazvali.
Riječ predaje pročelnici Ureda za izgradnju Grada arhitektici Alenki Košiša Čičin-Šain.

Alenka KOŠIŠA ČIČIN-ŠAIN: Pozdravlja ispred Ureda za izgradnju Grada koji će biti nositelj ovog projekta.
Ured, koji je sudjelovao na dovršenju projekta tržnice Gorica, u suradnji s arhitektom Gengom ustvrdio je da se sa idejnog rješenja prijeđe ka kvalitetnijem projektu. Posebne dorade trebale su se raditi na rješenju prometa, koji je osnovni problem ovog trga. Idejno rješenje nije do kraja definiralo taj problem, te smo zamolili arhitekta Genga da u suradnji sa Uredom za promet i ZET-om dođe do kvalitetnijeg prometnog prijedloga. Nakon toga željeli smo projekt prezentirati struci, na ovom okruglom stolu, a zatim će se predstaviti i javnosti, u Gradskoj vijećnici. Osigurali smo sredstva za sljedeću godinu za izradu glavnog projekta, i za pristupanje realizaciji.

Miroslav GENG: Pojasnio bih razvoj projekta od faze natječaja do sada. Natječaj je bio organiziran od strane poglavarstava i od DAZ-a, paralelno sa natječajem za uređenje Britanskog trga, pa je i odaziv bio pola-pola. Program je uglavnom bio oko uređenja, a manji je naglasak stavljen na promet, a taj se iskristalizirao u fazi izrade natječaja i u naknadnim diskusijama. Na panoima je prezentirano modificirano natječajno rješenje, sa usvojenim primjedbama u vezi prometa i namjerom gradskih autoriteta da se ispita mogućnost izgradnje podzemne garaže. Glavni problem oko garaže je postojeći veliki kolektor, u stvari potok iz Domjanićeve ulice, i magistralni vodovod Ż600 koji sa Lašćine opskrbljuje cijeli jedan dio grada.
Vratio bih se na natječaj, koji je dao osnovni koncept. Problem Kvaternikovog trga, u odnosu na ostale koji su do sad rješavani, je u velikoj mjeri organizacioni, prostorni, dispozicioni, a ne samo oblikovni i dizajnerski. Stoga je on opterećen sa mnogim datostima prošlosti koji se nalaze u konfliktu. Osnovni moto rada je bio: "trg prvo treba srediti, a potom urediti". Dakle, prvo organizaciono i prometno srediti, a tek potom rješavati probleme dizajna, plohe, urbane opreme itd. Pošao sam od ideje da bi se dio kolnog prometa mogao izmjestiti na istočnu stranu trga. Mislim da je prometno Heinzlova ulica danas premalo iskorištena: završava nedefiniranim parkiralištem, te se uz zgradu bivšeg kupališta promet jedva provlači. Projektom se jača afirmacija Heinzlove, Šubićeve i promet se prebacuje na istočnu stranu trga. Time se ploha trga i život na njoj povlači sve do zapadnog pročelja donjogradskog bloka.
Osim same plohe, na trgu se nalazi nekoliko elemenata. Želja je bila zadržati postojeći život, te se zadržava prodaja cvijeća, ali se formira u niz kioska sa zajedničkom nadstrešnicom. Postoje varijante ulaza i izlaza iz podzemne garaže, koje treba pažljivo ispitati s obzirom na poziciju spomenutih kolektora. Osnovni prostorni akcent trga je tzv."vertikalni obelisk" koji se nalazi u sjecištu osi Šubićeve i Heinzlove, a vidljiv je i iz Maksimirske i Vlaške.
Osnovna razlika između natječajnog i ovog rada je u organizaciji tramvajskog prometa. U natječajnom radu smatrao sam da postoji problem početnih i završnih stanica nekih linija, te sam to ukinuo i time je nestao tramvaj na zapadnoj strani. Ideja je bila formirati kružnu liniju po centru grada, no danas je linija 13 blizu tom konceptu.
Pano dnevne situacije (pokazuje) osnovni elementi, zgrada postojećeg wc-a, ploha, drvena paluba za neformalne priredbe, podignuta oko 45 cm od poda, drvene klupe, postojeće zelenilo obogaćeno novim. Skica vertikale koja bi ujedno i osvjetljavala prostor trga, pošto sam zaključio da bi rasvjeta na stupovima bila suvišna. Namjera je bila također da se proširenjem pješačke komunikacijske zone prema zapadu neki prostori prenamjene. Npr. knjižara i još neki postojeći lokali bi mogli postati ugostiteljski prostori, kavane i sl. To je ukratko sve.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: U kojoj je mjeri ovo prometno rješenje u skladu sa prijedlogom GUP-a koji mora biti u primjeni od proljeća 2002?

Miroslav GENG: Za sada, ovo je samo modifikacija natječajnog projekta, i zato sam i molio uključivanje stručnjaka za promet. Problem je bio samo organizacioni, da se odredi tim koji će raditi analizu, jer je tim zadatkom obuhvaćena jedna šira zona. Tom prometnom analizom će se sigurno definirati i neki elementi koji će se kasnije moći uključiti i u usklađenje projekta s GUP-om.

Alenka KOŠIŠA ČIČIN-ŠAIN: Na ovom trgu problem je najviše u prometnom rješenju. Sama obrada ploha nije toliko upitna. Promet, onaj u kretanju, kao i u mirovanju je presudan, jer se trg nalazi na prijelazu istočne, perifernije zone u uži centar. Sve spomenuto vezano je na dovršetak tržnice Gorica, koja svojim sadržajem bitno mijenja cijeli prostor, jer osim preseljenja zelene tržnice i kioska, tamo će biti i poslovni centar koji će povećati broj korisnika.
Geng je zaboravio spomenuti aktiviranje Domjanićeve, autobusnog terminala i autobusne linije za koju se predviđa produženje sa sjevera prema jugu, čime bi se promet u mirovanju u Domjanićevoj ukinuo. Za tu količinu prometa treba predvidjeti zamjenski prostor. Također bi trebalo regulirati i parkirališne zone, tj. prvu zonu proširiti sve do Harambašićeve, a sad je do Kvatrića.

Radovan DELALLE: Previše se govori o prometu, a ja bih se vratio na koncept za koji smatram da je krivo postavljen. Na fotografijama se ne vide dvije osnovne stvari, a to su kompleks Badela i tržnica Gorica, a bez toga se Kvatrić ne može sagledati. Za Badel se 20 godina predviđaju javni sadržaji: Multimedijalni centar, eksperimentalno kazalište, galerije i niz drugih, povezanih sa poslovnim centrom u tržnici, te sa Kvaternikovim trgom. To je cjelina, a tada se nameće rješenje da se prostor do Gorice i Martićeve promatra kao pješačka zona. Tako se jednostavno rješavaju svi prometni problemi: tramvaj i garaža ostaju sa pješakom, a promet ne prolazi kroz pješačku zonu. Tako bi ovo mogao postati jedan od najživljih centara u cijelom gradu. Dileme oko garaže čine mi se smiješne, jer ako je garaža napravljena ispred nacionalne opere u Munchenu, ili ispred Notre-Damea u Parizu, onda valjda možemo i mi napraviti garažu na Kvaternikovom trgu. Bez garaže on ne može funkcionirati.
Sam dizajn je odličan, suvremen, osim svjetlećeg obeliska, za koji smatram da je barokna koncepcija u Teslinom ruhu, te da nije primjeren, i da je teško ostvariv. 12 metara visine je nepotrebno. 1986. godine Silađin, Kranjc i Šerbetić su za Jelačićev trg radili sličan prijedlog svjetlećeg obeliska ispod sata, što se svelo na obično uokvirivanje turističkih fotografija, te je sve skinuto nakon godinu dana. 1992. godine u natječaju je opet predložen obelisk na aveniji V. Holjevca na početku, kod Silađinovog spomenika, pa je žiri zaključio da je to loše i promašeno. Sugeriram, umjesto 12 metara napravite 5 metara, jer ako i to napravite da funkcionira - to je dobro. Problem je socijalne prirode: huligani ga mogu u jednoj noći razbiti. Mi smo računali koliko to košta, a to je onda bilo nekih 3 milijuna DEM!

Miroslav GENG: Ovo je samo moja skica, a kasnije se ona razvila u ideju da se on rješava kao poseban objekt na nivou umjetničkog djela, a visina je proizišla iz visine okolnih vijenaca na sjeveru.

Radovan DELALLE: U svakom slučaju to je sitnica, u odnosu na bitne probleme koje ovdje trebamo iskoristiti, jer u Zagrebu u proteklih 30 godina nismo napravili novi javni prostor. Na jeftin i jednostavan način, uz jednu viziju, mogli bi doći do sjajnog rješenja.

Renata WALDGONI: Željela bih reći kao član žirija da je ovaj rad odabran kao prvonagrađeni iz jednostavnog razloga što je zagrebački decentan i što omogućuje daljnje promišljanje svih prometnih problema kojih smo bili svjesni tijekom žiriranja. To sve govorim zbog mladih kolega, stariji to sve znaju. Smatram da je potrebno govoriti o konstruktivnim prijedlozima, a ne tumačiti da li je stup u sredini, i sl., jer naravno da je sve već viđeno, i da se sve može napraviti ako okolnosti dozvoljavaju. Opet se vraćam na zagrebačku školu i decentnost koju nastojimo zadržati sa maksimalnim znanjem i inteligencijom savladavanja prostornih problema. Kolega Geng razumije problem, te je žiri bio sretan da je dobio tako kvalitetnog arhitekta koji se sa problemima zna boriti.

Miroslav GENG: Osvrnuo bih se na Delalleov dio. Mislim da i u ovom radu trg može biti u funkciji tržnice Gorica, također znam da je i u bloku Badel, jer sam u jednom timu sudjelovao na natječaju, bila predviđena garaža sa tri ulaza (iz Šubićeve, Derenčinove, Martićeve), da je kapacitet bio znatan. Čak i danas bi se taj prostor bloka Badel, u ovom stanju, mogao koristiti za parkiralište, i stalo bi 200-300 automobila, što je kapacitet garaže u mom projektu. U samom natječajnom programu sugerirano je da se Šubićeva ne isključuje iz kolnog prometa. Promjenom prometa, dao bi se koncept prilagoditi, pogotovo što je baziran na jačoj afirmaciji Heinzlove. Problem u problemu, i problem za sebe je zgrada kupališta, oko koje postoje dileme da li je treba rušiti ili ne, da li na njenom mjestu napraviti park ili drugu zgradu.

Građanin Zagreba: Jučer je potpisan ugovor o izgradnji Domovinskog mosta. Sklon sam tvrdnji da taj most počinje blizu aerodroma, a završava na Kvatriću. To će biti jedini strateški pravac ulaska u grad koji će Zagreb imati. Bojim se da će se ponovno desiti ista stvar koju imamo sada. Stavimo se u poziciju nekog stranca koji dolazi sa autoputa: ako preživi rotor kod Remetinca, prođe Jadranski most, naleti na bedem, koji mora zaobići lijevo ili desno. Ako dolazi sa juga, slično će se desiti, zaglavit će na Glavnom kolodvoru. Bojim se ponavljanja grešaka. Politika i biznis rade jedno, a struku nitko ne pita. U novinama se spominje linija broj 10 koja će voziti od Kvatrića niz Radničku pa dalje. Ovdje ne vidim ni traga od te linije. Ta prometna studija je skupo plaćena, oko 35 miliona DEM. Pomalo je to van vaše struke, no volio bih konkretni odgovor.

Miroslav GENG: U vezi pruge u Heinzlovoj koridor po sredini je rezerviran za tramvaj. ZET-u sam postavio isto pitanje, sa potpitanjima: kada? i kako?. Na pitanje da li žele, odgovor je bio: želimo, no na kada i kako nisam dobio odgovor, pa je nisam ni uvrstio u projekt.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: Kad se napravi garaža, ona privlači još više prometa. Ona rješava promet u mirovanju, ali pojačava problem dolaska do nje. Kvatrić je sekundarni gradski centar, a ne primarno prometno čvorište. Postojao je natječaj prije ovog, i tada je kolega Hebar iz Gradskog zavoda dobio prvu nagradu. Bilo je rješenja križanja s denivelacijom Maksimirske i Vlaške. Profili su predviđeni, postoje semafori, a pitanje je koliko će takva regulativa privući prometa. Podržavam prijedlog da se razmotri pitanje pješačke zone. Što se tiče tramvajskih linija, da li se očekuje reakcija od prometaša?

Miroslav GENG: Da, mogu vam pokazati radnu kopiju. Problem nije jednostavan, zbog zgrade bivšeg kupališta i ostalog.

dr. Stjepan MATOŠ: (pomoćnik pročelnika za promet u Gradskom uredu za graditeljstvo, .. i promet)
Drago mi je što imam priliku prokomentirati rad o kojem već dva mjeseca razgovaramo zajedno sa gospodinom Gengom, za kojeg mogu reći da je vrlo kooperativan. Odmah je prihvatio neka naša razmišljanja, što je urodilo nekim preinakama u osnovnom rješenju. Izgleda da nitko nema ništa protiv rješenja uređenja plohe, no svi smo svjesni važnosti prometa u ovom dijelu grada. Kvatrić jeste, i nažalost će morati i ostati prometni trg, jer se promet ne može izbaciti izvan grada. Zato smo i napravili jedan projektni zadatak za posebnu studiju koja bi obradila ovo područje u širem smislu: od Petrove do Zvonimirove, te od Harambašićeve do Derenčinove, Martićeve itd. To je prostor izuzetne prometne opterećenosti, svih oblika: pješačkog i javnog (oko 90.000 putnika/dan tramvajem + 12-15.000 autobusima). Problem je nedostupnost, posebno autobusima u Petrovoj i na Srebrnjaku. Želja je autobusna stajališta i okretišta približiti tramvajima, pogotovo sad kad se tržnica preselila na još veću udaljenost. Sutra je otvorenje tržnice, i počet će funkcionirati novi par stajališta u Šubićevoj.
Od studije očekujemo da riješi sve navedene dileme, čak i onu oko Domovinskog mosta i problema koje će on izazvati. Mi smo mišljenja da će Domovinski most rasteretiti druge, danas preopterećene ulaze u grad, prvenstveno Velikogorički ulaz, cestu koja je bila najopterećenija u Hrvatskoj do prije 2 mjeseca. Sad su primat preuzele Slavonska i Ljubljanska avenija. Također očekujemo da će otvaranje još jednog izlaza na obilaznicu, koja je postala nova barijera stvorena u gradu i okolici, doživjeti preporod i da će se omogućiti efikasniji ulaz u grad sa istoka i juga. I tako redom. Pozdravljam ovu suradnju i diskusiju, jer bez rješenja prometa nema ni napretka.

Ivica KIŠ: Glavni problem na Kvaternikovom trgu je u njegovom poimanju kod onih koji rješavaju promet. Kvaternikov trg je bio okretište, dalje tramvaj nije išao. Poslije se okretište pomjerilo do stadiona, pa do Dubrave, a danas je u Dupcu. Pitanje je da li okretište nužno mora ostati, jer problem bi bio jednostavniji kad tramvaj ne bi morao ići u krug. Tada bi nestao i problem vidljiv u ovom rješenju, a to je da je tramvajska stanica posred prometa koji ide sa svih strana. Čuli smo koliki je pješački promet, to su rijeke ljudi u svim smjerovima. Sugerirao bih ZET-u da preispita nužnost okretišta. Blizu je elegantno okretište na Trgu žrtava fašizma. Tramvaj, kao najveći distributer pješačkog prometa, nikad nije u koliziji sa pješacima. 70-ih godina kad je tramvaj prelazio Savu pisao sam članak o tome da li tramvaj treba ići tamo kud idu automobili. Moje je mišljenje bilo da on treba ići kroz parkove i naselja, i tada ne bi bili potrebni pothodnici koji predstavljaju veliki problem. Ovo je rješenje koje može biti kvalitetno, a moglo bi se jeftino nadopunjavati. Kad sve zaživi kao pješačka zona, tramvaj bez okretišta bi činio jednu cjelinu. Ovako predstavlja opterećenje.

Miroslav GENG: To je bilo prvotno rješenje, zajedno sa ukidanjem početne stanice, zbog koje često ljudi pretrčavaju i stvara se konfuzija, tramvaji smetaju jedan drugome. Slažem se u potpunosti da bi se oko tramvajskog prometa još trebalo raspravljati.

Marijan KLJUČARIĆ: (Ured za promet, načelnik Odsjeka za gradski promet):
Okretište ili ne. Po našem mišljenju nije veliki nedostatak ako se napravi i spoj za okretište. No, u smislu organizacija linija on znači izuzetno puno, jer Kvaternikov trg je točka prijeloma opterećenja. 35% tramvajskog prometa tu staje, i sa odvlačenjem tog dinamičkog kapaciteta dalje na drugu točku nastaje problem. Druga točka je park Maksimir, gdje ne možemo organizirati transfere na autobuse. Dakle, zbog prostornih, organizacijskih pa i troškovnih elemenata, mi smo se opredijelili za postavljanjem izričitog zahtjeva za okretištem na trgu. Poremećaji prometa su znatno veći na dužim nego na kraćim linijama. Mi smo 80-ih godina imali koncept radijalnog prometa kao alternativu današnjem. Bio je zasnovan na vrlo kratkim linijama, kao sad npr. br. 5 i 13. Produženje do Dupca i buduće na zapad već nam je prouzročilo probleme. Npr. buduća linija Dubac-Gajnice vrlo teška za održavanje, jer dolazi do puno poremećaja. Kvaternikov trg upravo služi kao pomoćna točka za regulaciju poremećaja. Može se izbjeći, ali ne bez posljedica na redovitost prometa i troškove.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: U natječajnom rješenju kolega Geng nije predvidio kruženje, što je "prilijepilo" pješačku plohu na zapadno pročelje trga. Ukoliko se radi o nefrekventnom okretanju jedne linije, možda to ne bi predstavljao takav problem?

Ivica KIŠ: Ja bih i Domjenićevu zatvorio za promet. Tada ne bi bio problem ići od Kvatrića do rotora na autobus, a sada zbog prometa jeste. Trg ne može biti pješački ako se na njemu okreću i tramvaj i autobus. Tramvaj je vrlo fleksibilan, on se lako može usmjeriti kako želimo. U Strasbourgu postoji dobar primjer rješenja tramvaja: u gradu on ide po ulici, pošto nema gdje drugdje, ali kad izađe iz urbanog tkiva u slobodni prostor, on se kreće kroz park! Kao studenti smo govorili kako u Ilici treba tramvaj staviti u sredinu.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: Trebalo bi već razmišljati i o vezama na podzemnu željeznicu, posebno prilikom određivanja gabarita garaže, da se oslobode budući koridori.

Građanin Zagreba: U tom smislu je posebno interesantan Domovinski most i buduća veza Zračne luke sa gradom preko njega. Light rail je apsolutno kompatibilna sa tom idejom povezivanja juga i sjevera.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: Kvatrić bi u tom slučaju mogao biti početna, tj. završna točka te linije, bez potrebe za okretanjem.

Fedor KRITOVAC: Ova rasprava pokazuje da se radi o natječaju zasnovanom na zastarjelim koncepcijama. Fikcija je da će se cijeli trg samim natječajem prenijeti u neku drugu urbanu kvalitetu. Rasprava pokazuje da se u osnovi radi o problemu prometnog rješenja. Rješavanje prometnih problema kao cilj natječaja u svijetu se legitimno predstavlja, ide se na javne rasprave 4-5 puta bez da se teži sveukupnom prostornom oblikovanju. Pitanje koje treba postaviti, kad se zamišlja budući Kvaternikov trg, što je ovdje i sada "Nama" sa svojim VIP antenama koje su dominantnije od novog budućeg obeliska, što je ovdje sa lokalima, od kojih je danas već pola zatvoreno. Vidimo da je na južnoj strani Britanskog trga, kao ekskluzivnom prostoru, već 6 godina bivša mesnica oblijepljena plakatima. Nije, naime, grad taj koji će popravljati fasade i utvrđivati sadržaje, već će se baviti prometom.
Još jedno opažanje za Kvaternikov trg, nisu li jablanovi i zagrebački sat dovoljni akcenti, bez traganja za artističkim elementom obeliska koji bi možda apsurdnost siromašnog stanja trga još više potencirao? Pozivam da se uđe u realitet ovog prostora, prvenstveno u promet, ali ne onaj gdje se operira sa statističkim podacima, već onaj koji bi bio okrenut putnicima. Ne vidim da se u raspravi i u natječaju tako pristupa. Bilo bi šteta gubiti energiju u iluzijama i fikcijama.

Miroslav GENG: Možda mi arhitekti jesmo malo naivni, no intimno nemamo problema sa iluzijama i fikcijama. S time se stalno bavimo. Svaki zadatak za sebe jeste mala iluzija i fikcija, i ponekad polazimo od premisa koje nisu stvarne, a ponekad su kao takve dane. I meni je žao što u zadatak nije uvršteno čvršće prometno rješenje, nego se ono do danas još nije napravilo. U tom smislu to je još uvijek fikcija.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: Radovi s natječaja 80-ih godina zadovoljavaju prijedlog kolege Delallea, te i danas mogu korisno poslužiti, upravo u rješavanju tramvajskog prometa. U jednom rješenju uvedena je tramvajska spojnica od Šubićeve, uz Badelov neboder, okomito na Vlašku. Drugo predlaže proširenje pješačke zone Gotovčevom do Petrove.
Do sada nismo čuli pitanja u vezi urbane opreme. U natječajnom radu predviđene su armature za bicikle, pa je na raspravi bilo postavljeno pitanje biciklističkih staza. Večeras smo na diskusiju pozvali i predstavnike Udruge osoba sa smanjenim sposobnostima, no oni nisu mogli doći. Kako projekt rješava barijere?

Miroslav GENG: Standardne barijere na parteru rješavat će se standardno, dakle skošenjima, rubnjacima i sličnim elementima. U garaži su predviđena mjesta za invalide.

Fedor KRITOVAC: Predložio bih da dobro pogledate ono već uređeno u gradu, npr. nedavno preuređenu Draškovićevu (kao vrlo hvaljenu intervenciju) i vizure s kojima ona na jugu završava. To je primjer onoga što se dešava kada se prometno rješenje postavlja kao prvo i jedino.

Slavko DAKIĆ: Ovih godina imam privilegiju da samo slušam. Gradsko poglavarstvo je izrazilo želju da se dobije mišljenje struke u vezi uređenja Kvaternikovog trga, kako bi se izbjegli naknadni konflikti. No, usudio bih se reći, da večerašnja rasprava pokazuje trajniju insuficijentnost u svim raspravama koje vodimo o urbanističkim problemima Grada Zagreba, a to je da prije što uđemo o pragmatičnu raspravu o pometu i sličnom, ne sagledamo realnu razinu problema koji su tema natječaja i Gengovog napora. Ne slažem se da se radi o fikciji uređenja trga, jer će se već krajem tjedna otkriti stvarnost: kad se uklone ostaci tržnice, i kad se otkrije kompletno stanje zapuštenosti trga.
Na Kvaternikovom trgu radi se uvijek o istom problemu, a to je sukob povijesnog i tehničkog prostora, ako govorimo riječima profesora Preloga. Povijesni prostor Kvaternikovog trga je u priličnoj mjeri devastiran, radi se o vrlo heterogenom prostoru, i nije realno za očekivati da će natječajni rad moći ozbiljno intervenirati u takvu stvarnost. Jedan primjer tog konflikata je uglovnica McDonaldsa i Name, gdje je bilo pokušaja da se tenzije smanje. Povijesni kompleks je direktno vezan na prometnu problematiku. Kvaternikov trg je povijesno trg prometne važnosti, koja je vremenom samo rasla. Pitanje je da li u toj prometnoj komponenti trga ići u ekstremno tehnički zahvat ili očuvati povijesni prostor intervencijom koja bi tehnički bila korektna, a da ne ugrožava povijesnu vrijednost.
Ukoliko se počnemo pretjerano baviti problemom automobila, kojim se europski gradovi sa povijesnim središtima više uopće ne bave, onda smatram da se vraćamo u 70-e godine kad je automobil bio urbani car kojem se sve podređivalo. Mišljenja sam da je ključ rješenja u pomirivanju i usklađivanju heterogenosti trga i u njegovom tretmanu kao javnom prostoru sa pripadajućim javnim prometom, te da kolega Geng u suradnji sa prometnim stručnjacima dobro u tome napreduje. Gravitacijska zona Kvatrića je još veća od spomenute, ona se širi sve do Sesveta, Jelačićevog trga i Domovinskog mosta.

Eugen FRANKOVIĆ: Upozorio bih na tvrdnju da je povijest prisutna, na njenu težinu. Intervencija u prostoru je susret s prošlošću, ona je neizbježna. Nije spomenut povijesni prostor. Ne radi se o ulici, već o povijesnoj kaptolskoj općini, koja nastaje početkom 17. stoljeća. Počelo je s grobljem koje je kasnije premješteno na mjesto današnjeg rodilišta. Usred 1. svjetskog rata tu je nastala nagla promjena zbog industrije alkohola, za potrebe fronta. Vlasnik tvornice je sagradio i stambenu zgradu da pomogne mladim intelektualcima. Navodim sve to kao primjer povijesnih složenosti kojih planer mora biti svjestan prilikom svog rada.

Ljubomir MIŠČEVIĆ: završni pozdrav i zahvala svima