Željezničke radionice Zagreb-Trnje

Okrugli stol i stručna rasprava o programu i zadatku natječaja ZA PROSTOR ŽELJEZNIČKIH RADIONICA ZAGREB-TRNJE održana je u Klubu arhitekata DAZ-a 23. listopada 2001.

Kao aktivne sudionike u radu Okruglog stola DAZ je pozvao predstavnike Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu okoliša, predstavnike HŽ-a, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, kao i arhitekte relevantne govoriti o toj temi.

Na okruglom stolu se raspravljalo o problemima vezanima za željezničke radionice Janko Gredelj, i mogućnosti ponovnog raspisivanja arhitektonsko-urbanističkog natječaja za taj prostor na inicijativu Gradskog poglavarstva.

Mirzo Kurspahić, direktor ŽPD-a (Željezničko projektnog društva) upoznao je skup da je upravo u tijeku nadmetanje koje je HŽ raspisao 24.8.2001. u Narodnim novinama, za strateškog partnera komercijalizacije željezničkih radionica. Nadmetanje je raspisano jer Gredelj nema sredstava za preseljenje radionica na novu lokaciju. Odmah se povela rasprava kako to da je HŽ upravo sada, prije donošenja GUP-a, odlučio ići u spomenuti natječaj, a da u njega nije uključena struka i gradske institucije. Spomenuto je da grad, a ne željeznica mora definirati svoj program jer je u interesu grada da se taj prostor kao vrijedan primjer industrijske arhitekture iz prve polovice 20. stoljeća sačuva. Struka se osvrnula na nedostatak koordinacije između HŽ-a, gradskih struktura i nadležnih ministarstava kad je riječ o planiranju željeznice, njenom eventualnom podizanju, te shodno s tim i tretiranju prostora radionica. Pošto je dodatno pojašnjeno da u tijeku nije natječaj, već nadmetanje za izbor partnera za realizaciju i provedbu preseljenja Gredelja, Ljubomir Miščević, predsjednik DAZ-a, ustvrdio je da to ne ometa raspisivanje arhitektonsko-urbanističkog natječaja u budućnosti.

Mišljenje je Ivana Mucka iz Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu okoliša da je ovaj natječaj definitivno legalan jer je to javno nadmetanje oglašeno prema Zakonu o nabavi roba i usluga. On smatra da je anketni urbanističko-arhitektonski natječaj, koji predlaže struka, zapravo u našoj regulativi i legislativi potpuno nepoznat i nelegalan, jer on kao kategorija nije poznat ni u Zakonu o prostornom uređenju, ni u Zakonu o gradnji, niti je predviđen GUP-om.

Zlatko Peršić, tadašnji pročelnik Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu okoliša, pojasnio je da je sa svim subjektima vezanim za željeznički promet utvrđeno, te naposljetku i ugrađeno u Prostorni plan grada Zagreba da se željeznica na nivou grada diže na kotu od 121 metar, što znači da se diže 5 i pol metara iznad postojećeg terena, poštivajući 1200 metara na istoku, te kotu Zapadnog kolodvora i nasipa. To je također ugrađeno i u dokument Analiza stanja u prostoru grada i program mjera, koji svake dvije godine po Zakonu o prostornom uređenju donosi Skupština grada Zagreba. Cijela je ta ideja provjerena na način da je od Projektnog biroa HŽ-a naručen aproksimativni troškovnik koji iznosi milijardu i 41 milijun DEM. Peršić napominje da se HŽ do dan-danas oglušuje na taj zahtjev Grada te da je bilo dosta inicijativa raznih pa i stranih firmi, od Vijadukta, Montmontaže, IGH, za izgradnju na potezu cijelog bloka gdje se nalazi Gredelj. No tu se, osim nekih upita i izraženih želja, nije otišlo dalje. "Aktivnost Društva arhitekata Zagreba da kroz natječaj pomogne urbanistima u definiranju prostora najbolji je način da se kristaliziraju stavovi i da struka kaže što će se ugraditi u GUP koji je pred donošenjem", zaključuje Peršić.

Biserka Bilušić iz Ministarstva kulture napomenula je da je inicijativa za valorizaciju željezničkih radionica u cilju upisa u registar nepokretnih kulturnih dobara bila pokrenuta još 90-ih godina kako bi se spriječila devastacija tih prostora i građevina, koji danas imaju substandardnu i suburbanu dimenziju.

Helena Bunjevac iz Hrvatskog željezničkog muzeja skrenula je pozornost na činjenicu da vlasnik HŽ nema previše razumijevanja za vlastitu muzejsku djelatnost te da se na muzej stalno vrši pritisak da se mora premjestiti s ove lokacije. Obratila se struci i Zavodu za zaštitu spomenika da podupre muzej u zaštiti kompleksa željezničkih radionica sagrađenih 1894. koje predstavljaju jedini primjer ovakve industrijske arhitekture u Europi.

Ljubomir Miščević je pojasnio da je DAZ već više puta sudjelovao u pripremama natječaja za ovaj prostor i da je posljednju ponudu izradio 10. svibnja 2001. Ustvrdio je da trenutačno nedostaje samo upis u Registar spomenika te da bi se provođenjem natječaja došlo do relevantnih informacija za pojedine teme. Skup je zaključio konstatacijom da je sada samo pitanje fleksibilnosti Gradskog zavoda za planiranje razvoja da sve što osluhnu uvrste u GUP, a da će DAZ sa svoje strane učiniti sve kako bi mu u tome pomogao.

Na stručnoj raspravi su sudjelovali: Miljenko Bokan, ing. arh., Zlatko Peršić, dipl. ing. arh. i Ivan Mucko, dipl. ing. arh. GZZPR, Mirzo Kurspahić, ing. građ. ŽPD, Iris Karminski-Bilopavlivić, dipl. ing. arh. Ministarstvo prostornog uređenja RH, Helena Bunjevac, prof. Muzej HŽ-a, Biserka D. Bilušić Ministarstvo kulture RH, dr. sc Vesna Mikić, dipl. ing. arh. Arhitektonski fakultet, Marko Milas, dipl. ing. arh. i Zvonimir Prlić, dipl. ing. arh. Indokonzalting - URA, Neda Cilinger, dipl. ing. arh. Tektonika, Miroslav Dragomanović, dipl. ing. arh. APZ, Miljenko Bernfest, dipl. ing. arh., dr. sc. Fedor Kritovac, dipl. ing. arh., Damir Novoselec, dipl. ing. arh. ZID, Zoran Gliha, dipl. ing. arh. Hidroelektra-projekt, dr. Radovan Delalle, d.i.u.p., Eugen Franković, Neven Jeličić, dipl. ing. arh. Tempo i drugi.