|
izložba povodom 150. obljetnice Freudovog rođenja
Galerija SC . Savska 25_Zagreb_02 | 07 | 11 | 2006 || organizacija_SC
i Udruženje hrvatskih arhitekata || otvorenje 2. studenoga
u 20 sati
150. obljetnicu rođenja Sigmunda Freuda simbolički obilježavamo
izložbom na temu međuodnosa percepcije i prostora, unutarnjeg
(osobnog) i vanjskog prostora. Izložba je uvrštena u program
41. zagrebačkog salona arhitekture 2006.
Osnovne teme psihoanalize su nervoza, seksualnost, san, histerija.
U ovom slučaju povezujemo, međutim, psihoanalizu s arhitektonskim
prostorom pa su moguće teme:
- distorzija prostora, pomak u mjerilima
- horizontala (ležeći položaj je bitan za psihoanalizu; važno
u istraživanju nesvjesnog je eliminiranje kontakta, fiksiranje
pogleda – beba stalno mora gledati mamu – vezano je uz nesigurni
attachment)
Freud je sjedio straga i izvan vidokruga pacijenta koji
leži na kauču – kako bi „izolirao prijenos“, i stoga jer nije
volio da ga netko promatra
- sažimanje koncepata: čekaonica (psihopatologija svakodnevnice)
- sublimacija
- analiza greške – ritual greške – kodiranje
- simptom – po Freudu „simptom“ je oblik kreacije!
- tjeskoba od zatvorenog prostora/tjeskoba od otvorenog prostora
(kako oblik generira tjeskobu)
- id/ego/superego (ili idealni ego: superego kao interiorizacija
vanjskog autoriteta)
- odnos stvarnog/virtualnog kroz odnos svjesnog i nesvjesnog
- mogućnosti i ograničenja u percepciji prostora i prostornih
formi (npr. kocka i nemogućnost njenog sagledavanja, intuicija
koja povezuje odvojene percepcije sprijeda i straga)
- utjecaj arhitektonske forme na percepciju prostora i obratno
- doživljaj prostora kao funkcija arhitektonskog oblikovanja
- arhitektonsko oblikovanje i raspored unutar stambenog i
poslovnog prostora kao katalizator socijalne interakcije
- memorija mjesta
- loci of the mind_različita mentalna mjesta nemaju veze s
anatomijom
- ponavljanje radnje: nema prostora bez događaja (Bernard
Tschumi) / metapsihologija: multifokalni pristup / simbolična
reprezentacija / repetitivna igra u djece (drveni kotač)
Svaki pacijent dobio bi jednu terapiju dnevno, to je
kao pravilo šest terapija tjedno_iako je dopoštao i iznimke
od pravila / Freud: „Svako pacijentu dan je izvjestan sat
mog raspoloživog radnog dana; on mu pripada i on na njega
može računati, čak i ako ga ne uspije iskoristiti“ (1913.)
- the „oceanic feeling“_ostatak infantilne želje (senzacija
beskonačnosti)
- gubitak stvarnosti kod neuroze i psihoze (1924.): kod psihoze
ego odbija perecipirati izvanjski realitet i pokušava ga zamijeniti
(odbačeni dio stvarnosti stalno se nameće umu), dok je u neuroze
izvanjski realitet prihvaćen kao takav – neuroza ne negira
stvarnost, samo je ignorira (potisnuti instinkt stalno se
nameće umu)
- „screen memories“: „Ne trebamo se previše pouzdati u naše
sjećanje, jer svjesno prisjećanje koje imamo iz djetinjstva
možda su jednostavno sjećanja koja se odnose na naše djetinjstvo“
Psihoanalitičarev honorar: “u odnosu analitičara-pacijenta,
sjećanje često ima nesvjesno seksualno značenje“
. izložba je podijeljena na 5 cjelina nazvanih prema 5 Freudovih
slučajeva/pacijenata (nazvanih pseudonimom radi zaštite privatnosti)
koji utjelovljuju tipična područja bavljenja psihoanalize:
Mali Hans (Herbert Graf) – petogodišnji dječak
/ kad bi otac bio odsutan, spavao bi u majčinom krevetu /
Freudova koncepcija seksualnosti je „falocentrična“, odnosno
zasnovana na ideji da je rodna razlika u suštini pitanje imanja
ili neimanja penisa / ego i mehanizmi obrane / infantilna
znatiželja / psihopatski likovi na pozornici (1905./1906.)
„Rat Man“ (Ernst Lanzer) – ubijen u Prvom
svjetskom ratu – prekinuta terapija / opsesivni strah od štakora
(istodobno osjećaj ljubav i agresija prema najbližima) / kompulsivni
simptomi i radnje / undoing what has been done / racionalizacija,
sumnja i izmještanje
Anna O. (Bertha Pappenheim) – od hipnoze
do slobodne asocijacije / bolovala od histerične paralize,
gdje je jedna od njezinih ruku bila paralizirana iako je medicinski
i fizički sve bilo u redu s njom / tom je rukom njegovala
umirućeg oca / sebe je krivila za smrt oca / njeni simptomi
su nestajali kada bi se sjetila događaja koji je prouzročio
osjećaj koji je odgovarao tom događaju / Breuer je to nazvao
metodom katarze (grč. catharsis, čišćenje)
„Wolf Man“ (Sergei Pankejeff) – osiromašeni
ruski aristokrat / domino efekt scene zavođenja / latentni
materijal sna ima kvalitete stvarnosti / Scena koja se je
zaista dogodila, ili imaginarna scena? / odgoda djelovanja
/ prijenos / ponavljanje / rascijep / dao 40 intervjua i napisao
autobiografiju iz vizure Freudovog pacijenta
Dora (Ida Bauer) – pseudonim
po Freudovoj sobarici / Dorin najsnažniji erotski impuls dolazi
od njezine fascinacije seksualnošću Frau K., ljubavnice njezina
oca / biseksualnost / histerija-feminizam / prijenos: Dora
se poistovjećuje sa služavkom odnosno dadiljom Monikom / protu-prijenos:
Freud je odbija dalje analizirati ili dopusititi da se kasnije
vrati u proces analize / Freud joj predlaže udaju kao rješenje_žrtvu
/ „suština represije leži jednostavno u odbacivanju nečega
što se dalje pokušava zadržati na distanci od vlastite svijesti“
(1915.)
. u okviru izložbe održat će se radionica ART THERAPY_voditelj
radionice psiholog Nada Ivanković_organizacija
Ivana Meštrov_6.11.2006. | prijave na radionicu_tijekom
otvorenja izložbe 2. studenoga u 20 sati || . psihoanalitičar
i psihijatar freudovske škole dr Stanislav Matačić,
također profesor na Dramskoj akademiji autor je selekcije
filmskih sekvenci koje se tiču odnosa prostora i percepcije_
|| .u arhivskom dijelu izložbe su fotografije_Borisa
Cvjetanovića _interijera ordinacija psihoanalitičara
Freudove škole (u Hrvatskoj ih je 7)_the analyst's
own analysis
. izlažu|| Sandro Đukić | Darko Fritz | Nicole Hewitt
| Katarina Ivanišin | Dalibor Martinis_Park mladenaca | Goran
Petercol | Renata Poljak | Branimir Rajčić | Silvio Vujčić
| Goran Trbuljak | Igor Kuduz|| arhiva||
Boris Cvjetanović | Zlatko Kopljar | Stanislav Matačić | Toma
Savić Gecan || radionica|| Nada Ivanović
|| autor izložbe|| Silva Kalčić
Sadržaj radionice
. koncept radionice u sklopu izložbe Sigmundove priče: Percepcija
kao transgresija prostora _ Udruženje hrvatskih arhitekata
_Klub arhitekata_Trg bana Jelačića 3/I_Zagreb _06.11.2006.
_Nada Ivanović
Percepcija unutarnjeg prostora_Figura i pozadina,
granice osobnog prostora i međuprostorna interakcija
Uvod
Unutarnji prostor se može predstaviti kao sustav misli, emocija,
fantazija i predstava koje su organizirane na određeni način
i među kojima postoje uzajamne veze. U svakom pojedinom trenutku
neki od tih elemenata su dominantni, odnosno postaju figure,
dok su ostali elementi u pozadini svijesti odnosno postaju
pozadina. Taj princip figure-ground je jedan od važnih u okviru
gestalt psihologije. Pojava figure je određena potrebama,
a zadovoljenje dotične potrebe potiskuje figuru u pozadinu
i zamjenjuje je drugom potrebom/figurom.
U psihoanalitičkom pristupu dva osnovna unutarnja prostora
su prostor svjesnog i nesvjesnog. Prostor svjesnog je jako
mali u odnosu na prostor nesvjesnog. Sadržaji prelaze iz jednog
u drugi prostor, dok veliki dio ostaje u prostoru nesvjesnog.
Zadatak psihoanalitičke psihoterapije je upravo u tome da
što veću količinu sadržaja osvijesti. Time osoba bolje razumije
sebe, svoje želje i postupke i svoj odnos s okolinom, ima
veću sposobnost upravljanja svojim životom, zadovoljnija je
i ispunjenija.
 U
okviru art terapije se unutarnji prostor materijalizira u
konkretnom prostoru crteža. Crtež ima svoje postojanje u stvarnom,
vanjskom prostoru i time je otvoren za uvid i za djelovanje
na njega. Važno je naglasiti da crtež nije jednostavna preslika
materijala 'iz glave', već da on nastaje međudjelovanjem ideje,
misli i emocija s jedne, te aktivnosti rukovanja materijalima
s druge stane. On oživljava u procesu crtanja i direktna je
zabilješka tog procesa. Stoga se crtež ne promatra samo kao
produkt već (i možda još važnije) i kao proces – kojim je
redom slika nastajala, koje su se emocije javljale, u čemu
je različit od prvobitne ideje itd. Da je crtež rezultat međudjelovanja
pokazuje i pojava da je autor crteža u art terapiji često
i sam iznenađen rezultatom i 'nema pojma' zašto je nešto nacrtao.
To je najčešće znak da crtež ima dublje, nesvjesno značenje
i da pruža priliku za otkrivanje i prisvajanje tog ranije
odcijepljenog dijela osobe. Za vrijeme crtanja između autora
i crteža postoji duboka i direktna komunikacija, a kada je
crtež gotov autor ga promatra s određenim odstupanjem, kao
nešto što je njegov odraz a ipak dio vanjskog svijeta. Tom
materijalu sada pristup imaju i ostali, mogu ga komentirati,
preispitivati i time na njega nadovezivati osobna značenja,
čime se crtež, iako ne konkretno, ali u doživljaju autora
opet mijenja i autor ga može drugačije doživjeti.
Svaki prostor ima svoje granice. One se mogu predstaviti
kao zidovi od betona (ili armiranog betona!), drveta, stakla…
Te granice su manje ili više fleksibilne i propusne. Prostor
u kojem se nalaze terapeut i klijent ima svoje jasno određene
granice - stalni prostor i vrijeme susreta, povjerljivost
iznesenog materijala, uloge terapeuta i klijenta. Unutar granica
postoji sloboda izražavanja. Crtež također ima svoje granice
koje su određene rubovima papira ili iscrtanim ili zamišljenim
okvirom crteža. Unutar granica je sadržan materijal, što se
označava pojmom 'containmenta'. Crtež tako sadržava i čvrsto
čuva izražene misli i emocije, koje mogu biti predstavljene
figurativno s ciljem jasne komunikacije, kodirane u simbolu,
apstrahirane, sadržane u tragu pokreta po papiru itd.
20 minuta
Vježba 1: Unutarnji prostor
1.Predstavi svoj unutarnji prostor (eventualno prethodi metoda
vođene imaginacije kao pomoć predstavljanju). Prikaži ga likovno.
20 minuta
2.U parovima refleksija s obzirom na sljedeće:
- Koliko je velik prostor?
- Gustoća prostora?
- Čime je ispunjen prostor?
- Što se ističe kao figura/figure? Što je u pozadini?
- Što bi još moglo biti smješteno u prostoru?
- Koliko su jasne granice prostora? Koliko propusne/fleksibilne?
20 minuta
3.Feedback grupi – refleksija na par primjera uz pomoć voditeljice
20 minuta
Vježba 2: Interpersonalni prostor
1.Sudionici u parovima dobiju po jedan papir
čiji prostor trebaju podijeliti kroz likovno izražavanje..
10 minuta
2.Feedback cijeloj grupi s obzirom na sljedeće:
Koliko velik prostor je zauzela svaka od osoba?
Iniciranje i dominantnost u komunikaciji
Tip komunikacije (pitanja i odgovori/simultano/u odvojenim
prostorima itd.)
Koliko ima praćenja i podudaranja
10 minuta
Vježba 3: Osobni prostor unutar grupe – grupna dinamika
1.Na velikom papiru (na stolovima ili zidovima i podu) sudionici
komuniciraju likovno. Mogu uključiti crteže nastale u vježbama
1. i 2.
15-20 minuta
2.Refleksija slično prethodnoj vježbi
10 minuta
Završetak
Komentari, pitanja itd. …. .
10 minuta
|
