Centar za kulturu Trešnjevka
Galerija MODULOR
za arhitekturu i dizajn

Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb

ARHITEKTURA NISKOENERGETSKE I PASIVNE KUĆE
LJUBOMIR MIŠČEVIĆ

9.-20. svibnja 2006.

Otvorenje izložbe: 9. 5. 2006., utorak u 19 sati, Galerija Modulor
Multimedijalno predavanje: nakon otvorenja, u 19.30 sati, dvorana Centra za kulturu

Organizatori i izdavači:
Centar za kulturu Trešnjevka - Galerija MODULOR za arhitekturu i dizajn
Razred arhitekata Hrvatske komore arhitekata
i inženjera u graditeljstvu

Urednik, autor teksta, grafičkog oblikovanja, fotografija,
postava i multimedijske prezentacije:
Ljubomir Miščević
www.arhitekt.hr
Suradnik: Jadranko Major

NISKOENERGETSKA KUĆA
Trajni porast cijena energenata i sveukupnih energetskih
troškova (za rasvjetu, hlađenje i sl.) može se u velikoj mjeri
smanjiti i izbjeći energetski učinkovitom gradnjom koja je
ujedno ekološki prihvatljiva te doprinosi zaštiti okoliša i
održivom razvitku.
Niskoenergetskom gradnjom se uz zanemariva dodatna
ulaganja (od 5 - 10 % od ukupne investicije) zbog kratkog
roka isplativosti postižu velike uštede energije, obzirom da
70% sveukupne potrošnje energije otpada na zagrijavanje
prostora.
Niskoenergetski standard građevine prema prihvaćenoj
stručnoj definiciji zahtjeva energetsku potrošnju za
zagrijavanje prostora od samo 40 kWh/m2 godišnje. Takva
se energetska potrošnja može jasnije izraziti ekvivalentom
potrošnje od 2,7 litre loživog ulja pa se niskoenergetska
kuća popularno naziva i “trolitarska kuća”.
Niskoenergetski arhitektonski koncept uključuje
maksimalnu uporabu sunčeve energije što utiče na
razmještaj prostora po zahtjevima njihove namjene.
Primarni se stambeni prostori trebaju orijentirati na
jug, odnosno na povoljnije osunčane strane ovisno o
mogućnostima orijentacije građevine na parceli.
Energetski zahtjevi niskoenergetske gradnje i pasivne
kuće ne ostvaruju se samo u stambenoj već i u arhitekturi
drugih namjena, primjerice zgrade za školstvo, poslovne i
zgrade za industriju.
Niskoenergetska potrošnja energije može se postići i u
obnovi starijih građevina, a ovisno o pojedinom slučaju
moguća je i u povijesnim građevinama.
Primjenom aktivnih sustava za uporabu sunčeve energije
pretvornicima za zagrijavanje potrošne vode i proizvodnju
električne struje postižemo dodatnu energetsku
pokrivenost potrošnje koja može i premašiti zahtijevane
potrebe. Na taj način arhitektura postaje energana.

Prof. Ljubomir Miščević, dipl.ing.arh.

NISKOENERGETSKI I STANDARD PASIVNE KUĆE U
GRADITELJSTVU KAO PRETPOSTAVKA ODRŽIVOG
RAZVITKA
Izložba prikazuje projekte i ostvarenja prvih
niskoenergetskih i pasivnih obiteljskih kuća u Hrvatskoj.
Niskoenergetska kuća u sustavu Ytong, projektirana je
prema zahtjevima potrošnje energije za zagrijavanje
prostora od 40 kWh/m2 godišnje. Kuća ČV 1 je drvena
pasivna kuća, a kuća M4 je izvedena od konstrukcijskog
sustava porobetona. Obje kuće zadovoljavaju kriterije
potrošnje energije za grijanje prostora po definiciji pasivne
kuće od svega 15 kWh/m2 godišnje. To su tzv. “kuće
bez grijanja”, “kuće toplinske udobnosti bez grijanja” ili
“jednolitarske kuće”, jer je potrošnja jednaka ekvivalentu
jedne litre loživog ulja po m2 prostora godišnje.
Uz temeljnu pretpostavku visokovrijedne toplinske
zaštite pasivna kuća ima instalacijski sustav s toplinskom
crpkom i ventilacijsku sustav koji kontinuirano unosi svježi
zrak u prostor. Uporabom obnovljivih izvora energije
postignute su do sada najveće ostvarene uštede energije
u graditeljstvu uz istovremeno osiguranje optimalnih
uvjeta zdravog stanovanja i bez emisija po okoliš štetnih
plinova.
Od 1990. godine bilježi se eksponencijalni porast broja
izvedenih pasivnih kuća u Europi. Njemačka prednjači
s ukupno oko 150.000 izvednih slobodnostojećih
kuća, jedinica nizova ili stambenih jedinica u manjim
višestambenim zgradama.
Istraživački projekt - program Europske unije Cost Ef. cient
Passive Houses as EUropean Standards (CEPHEUS)
je višegodišnjim znanstvenim monitoringom potvrdio
energetsku i ekonomsku učinkovitost takve arhitekture i
gradnje na 250 primjera u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji
i Švicarskoj pa se pasivna kuća predlaže kao standard
gradnje stambene arhitekture, ali i općenito za izgradnju
svih funkcionalnih tipova ne samo stambene arhitekture.
Ostvarena energetska učinkovitost i dokazana povoljna
investicijska isplativost razvile su nove oblike stimulacije
takve gradnje i relevantne promjene koncepta dugoročnih
energetskih strategija u zemljama Europske unije.

Prof. Ljubomir Miščević, dipl.ing.arh.

Prof. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, dipl. ing. arh.
Rođen 1954. u Zagrebu. 1979. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (AFSZ). Dekanova i Rektorova nagrada. Od 1979. radi u Zavodu za arhitekturu AFSZ i stručni suradnik na Katedri za arhitektonsko projektiranje. 1989.-92. asistent kolegija Interieur. Od 1991./92. predavač kolegija Energetska i ekološka arhitektura. Viši predavač 1994./95., docent 1996./97. i samostalni voditelj grupa na kolegijima Arhitektonsko projektiranje III., IV. i V. Od 1997./98. nositelj kolegija Diplomski rad, od 1999./00. Integralni rad. Izvanredni profesor od 2003. Stručni ispit 1983., 1998. član Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu i ovlašteni arhitekt.
Poslijediplomski studij Urbanizam i prostorno planiranje na AFSU odslušao 1982., registrirani aktivni znanstveni istraživač. Od 1985. istraživač međunarodnog HR-SAD projekta Energetska i ambijentalna rehabilitacija u stanovanju. Specijalistički poslijediplomski seminar
Bioclimatic Architecture and Practical Design, Lisabon 1993., EU DG XVII. HR projekt
Pasivna sunčana stambena arhitektura. Rad na doktorskoj disertaciji: Energetska i
ekološka stambena arhitektura. Specijalistički program Urban Environmental Issues, US
Department of State, SAD, 2004. Od 1984. kontinuirano na HR i međunarodnim stručnim
i znanstvenim skupovima, objavljuje referate, projekte i studije. Ostvario dvadesetak
obiteljskih kuća većinom pasivnih sunčanih, brojne interieure, kazališne i TV scenografije,
izložbene i muzejske postave, grafički i produkt dizajn. Sudjeluje na domaćim i inozemnim
arhitektonsko-urbanističkim i dizajnerskim natječajima. Nagrade na natječajima. Priznanje
XX. Zagrebačkog salona 1985., Priznanje Državne uprave za zaštitu okoliša RH 1995. i
Ford Motor Company za očuvanje prirodne i kulturne baštine 2000. Grupne i samostalne
izložbe u HR i inozemstvu. Uz temu sunčane i ekološke arhitekture istražuje i objavljuje
radove o teoriji arhitekture i umjetnosti, održivosti, arhitekturi drva i opeke, high-techu i
zaštiti okoliša. Urednik časopisa, javna predavanja, gostujući predavač u HR i inozemstvu,
međunarodni istraživački projekti, recenzent, rad u ocjenjivačkim sudovima, član i voditelj
stručnih HR i međunarodnih udruga. Od 2000. voditelj Međunarodne ljetne škole arhitekture u Motovunu. Predsjednik Društva arhitekata Zagreba od 2001.-05. www.arhitekt.hr