Udruženje hrvatskih arhitekata
Zagreb, 29. travnja 2004.

OPĆI PODACI O
GODIŠNJOJ IZLOŽBI OSTVARENJA HRVATSKIH ARHITEKATA U 2003.

Udruženje hrvatskih arhitekata je početkom 2004. godine oglasilo poziv da će se održati “GODIŠNJA IZLOŽBA OSTVARENJA HRVATSKIH ARHITEKATA U 2003.” te je pozvalo svoje članove da dostave u Udruženje dokumentaciju o svojim projektima realiziranim u protekloj 2003. kalendarskoj godini.

Rok predaje tražene dokumentacije bio je 27.veljače u sjedištu Udruženja.

“Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2003. godini” bit će otvorena u sjedištu Udruženja od 13. svibnja 2004. – 01. srpnja 2004.

Na godišnju izložbu 2003. pristigla su ukupno 133 autorska rada.

U usporedbi, na izložbu 2001. je pristiglo ukupno 128 autorskih radova, a na izložbu 2002. je pristiglo ukupno 147 autorskih radova.

Na izložbi sudjeluje 136 autora, jednako koliko je sudjelovalo za proteklu 2002. godinu

Prema županijskoj raspoređenosti:
55 % produkucije predstavljene na izložbi je iz Zagreba i županije
8 % Istarska županija
8 % Split i županija
5 % Varaždin i županija
4 % autorski radovi izvan Hrvatske (Austrija, Rusija)
4 % Rijeka i županija
3 % Zadar, 3 % Bjelovar
2 % Šibenik i županija, 2 % Osijek i županija
po jedan rad prijavljen je iz Karlovca, Čakovca, Dubrovnika
dok s područja 5 županija (sisačka, koprivnička, požeška, vukovarska, lička) nije prijavljena niti jedan arhitektonska realizacija.

Ostvarenja arhitekata prezentirana na godišnjoj izložbi konkuriraju za nagrade UHA.

Na prijedlog Stručnog savjeta UHA, Predsjedništvo UHA 24. travnja 2004. donijelo je odluke o nagradama UHA za proteklu 2003. godinu, a nagrade će biti svečano uručene na Skupštini Udruženja hrvatskih arhitekata, u listopadu 2004. godine, u kontekstu Kongresa arhitekata u Zadru.

Kao poticaj stvaralaštvu s područja arhitekture, urbanizma i dizajna te kao poticaj javnoj afirmaciji misli i djela hrvatskih arhitekata, u cilju promicanja društvene uloge arhitektonskog stvaralaštva i vrednovanja arhitektonskih dostignuća u vremenskom slijedu njihova nastajanja, Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) dodjeljuje nagradu "VIKTOR KOVAČIĆ" za životno djelo kao najviše priznanje za cjelokupan životni opus u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva u 2003. godini hrvatskom arhitektu ANDRIJI ČIČIN-ŠAINU

Svojim dugogodišnjim radom arhitekt Andrija Čičin-Šain zadužio je i današnje arhitekte. Svojim radom omogućio im je spoznaju da pitanja trebaju postavljati vlastitoj sredini, odgovore tražiti u vlastitoj svakodnevici. Kao i predstavnici sjajne škole koju nazivamo «pedesete» on uči i na domaćem terenu. U vremenu kada se europska i hrvatska arhitektura odvijaju gotovo paralelno, kultura i civilizacija iščitavaju se u svakodnevnim, a ne isključivo u izuzetnim projektima, arhitekti ne moraju većinu vremena usmjeravati učeći kako da ne budu ono što nisu. Jednostavne, funkcionalne, ali i regionalne građevine Andrije Čičina-Šaina svjedoče i danas o visokoj razini i kulturi građenja, ali što je važnije o samosvijesti o vlastitim vrijednostima. Kuće u Konjicu ili Fažani pripadaju jasno prostoru u kojem su nastale, ali jednako tako i vremenu u kojem nastaju. U razdoblju kada upitnost principa «moderne» unosi golemu zbrku u arhitekturu, kada umjesto preispitivanja počinje utrka kako se što prije odreći onog što se do tada sjajno radilo, Andrija Čičin-Šain upravo tada, zajedno sa svojim istomišljenicima, stvara antologijsko djelo hrvatske arhitekture, hotel Libertas, pokazujući tim projektom svoj odnos prema «prefunkcionalizmu», što je i bila bit promjena. Odnoseći se na taj način kritički prema vlastitom radu arhitekt nas uči istinu o relativnosti dogme, a vječnosti uloge mjesta i vremena u arhitekturi, te nam tako ukazuje na ono najvažnije što moramo raditi, preispitivati ono što radimo, i to stalno.

Rođen u Splitu, 3. siječnja 1920. Studirao je u Ljubljani kod Jože Plečnika, i u Zagrebu na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta, gdje je diplomirao 1948. godine.
Do 1956. god. radi kao projektant u Sarajevu i kao asistent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu (kod J. Neidhardta)
Od 1956. djeluje u Rijeci, gdje od 1969. predaje projektiranje na Višoj tehničkoj građevinskoj školi i Fakultetu graditeljskih znanosti.
Projektirao je stambene zgrade, obrazovne ustanove i od 1960. godine turističko- ugostiteljske objekte.
Arhitektonski izraz temelji na graditeljskoj baštini (Konjic, Sarajevo, Rovinj) te vrednovanju prirodnih osobitosti (Dubrovnik), pa se njegovi objekti uklapaju u okoliš, ruralne ili urbane ambijente.
Izbor najznačajnijih realizacija:
stambene zgrade u Konjicu, 1953. koje su često predstavljane na izložbama.
Spomen-škola u Drnićima kraj Bosanskog Petrovca, 1953.
Vrtić i jaslice u Fažani, 1958.
Hotel “Adriatic” u Opatiji, 1963. kao prvi hotel građen u Opatiji poslije austro-ugarskog perioda,
Hotel “Jadran” u Njivicama na Krku, 1966.,
Hotel “Libertas” u Dubrovniku, sa Ž. Vincekom i R. Goldonijem, 1968.,
Hotel “Palace” u Dubrovniku, sa Ž. Vincekom, 1969.,
Turističko naselje “Villas Rubin” u Rovinju, 1969.-1979., koje tijekom desetogodišnjega građenja postaje svojevrsnim poligonom, na kojemu traži odgovore na pitanja što ih nameću korisnici, investitori, a posebno sam autor.
Zajedno s arhitektom H. Baldasarom dobiva 1956. Šestoaprilsku nagradu Sarajeva za rekonstrukciju i postavu izložbe Muzeja grada Sarajeva.

Za godišnju nagradu “VIKTOR KOVAČIĆ”, za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u 2003. Stručni savjet UHA nominirao je radove:

REKONSTRUKCIJA ZGRADE NEKADAŠNJEG MLINA VODENICE- MLINICA BRAJKOVIĆ OREŠKOVIĆ, Majerovo vrilo, Sinac
Autor: SVJETLANA JOVIĆ
Koautor: Konzervatorska studija: Ana Mlinar prof. etnol. – konzervator, Ksenija Petrić d.i.a, konzervator, Dijana Kleva d.i.a.

SPOMEN OBILJEŽJE HRVATSKIM BRANITELJIMA I STRADALNICIMA DOMOVINSKOG RATA, Trg slobode, Osijek
Autori: KORALJKA BREBRIĆ, MIRKO BUVINIĆ, MAJA FURLAN ZIMMERMANN, SINIŠA GLUŠICA, SABINA MAJDANDŽIĆ

DOGRADNJA TEHNIČKOG FAKULTETA U RIJECI, Vukovarska 58, Rijeka
Autori: SAŠA RANDIĆ, IDIS TURATO
Suradnici: Leora Dražul, Janja Zovko, Marko Derenčinović

SPORTSKA DVORANA UZ OSNOVNU ŠKOLU MARKUŠEVEC, ZAGREB
Autori: ANDREJ RADMAN I IGOR VRBANEK

Nagrada "VIKTOR KOVAČIĆ" za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u 2003. godini dodijeljena je arhitektima SAŠI RANDIĆU i IDISU TURATU za Dogradnju Tehničkog fakulteta u Rijeci

Dogradnja Tehničkog fakulteta u Rijeci S. Randića i I. Turata pokazuje evidentnu namjeru transformiranja anonimne i anemične tipološke matrice postojeće zgrade u prostore dinamičnijih protoka, transfera i miješanja programa i informacija.

Dogradnja se realizira kao ekstenzija koja pragmatično popunjava razvedenost «dvorišne» strane. Stvara se novo pročelje, jednostavne, gotovo kontejnerske interpretacije, koje sugerira efikasnost izgrađenih sadržaja i odsutnost reprezentativnog eksponiranja. Vještom interpretacijom i manipulacijom materijalima (metal, kopilit, crno zatamnjeno staklo), minimalističkom obradom partera i naglašenim spojem sa zgradom nasuprot afirmira se dosad inferiorni prostor između postojećih zgrada. Veza sa nasuprotnim zgradom ostvarena je hipertrofiranim, u dvije etaže «naseljenim», spojnim mostom koji jasno pokazuje njezinu pripadnost cjelini.
Unutrašnjost je definirana pročeljem postojeće kuće i nizom interpolarnih vertikalnih prodora (svjetiljka). Novi prostor, neopterećen je horizontalnim komunikacijama (koriste se komunikacije u postojećoj zgradi) što omogućava veću transparentnost i naglašava povezanost s vitalnim javnim sadržajima (auditorij, studentski restoran). Na dodiru različitih karaktera i struktura nastaju autentični prostori. Prostorna složenost i jednostavna, reducirana upotreba materijala dosljedno je primijenjena i u unutarnjem prostoru.
Ovim izuzetnim arhitektonskim ostvarenjem autori su pokazali kako je moguće i sadržajno promijeniti naslijeđeni, hermetički kontekst pretvarajući ga adekvatnu, prepoznatljivu, otvorenu strukturu lišenu pretencioznosti i hijerarhijske ukočenosti.

Za godišnju nagradu “DRAGO GALIĆ” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2003. g. Stručni savjet UHA nominirao je radove:

POS, VIŠESTAMBENA GRAĐEVINA KRAPINSKE TOPLICE
Autori: IVA LETILOVIĆ I MORANA VLAHOVIĆ
Suradnik: Marin Mikelić

OBITELJSKA KUĆA NA PERJAVICI, Susedgrad, Zagreb
Autori: TOMISLAV ĆURKOVIĆ, ZORAN ZIDARIĆ
Suradnik: Vlatka Vidović

POS – STAMBENA ZGRADA, Đakovo, Ulica Kneza Višeslava
Autori: ROBERT J. LOHER, PETAR MIŠKOVIĆ, BRANIMIR RAJČIĆ

VIŠESTAMBENA ZGRADA D8, BLOK 8, NASELJE “ANDRIJE HEBRANGA” ZA STRADALNIKE DOMOVINSKOG RATA, Slavonski Brod
Autor: MLADEN JOŠIĆ
Suradnici: Vesna Kovačević d.i.a., Željko Suknaić i.a., Marinko Sladoljev d.i.a

Godišnje nagrade "DRAGO GALIĆ" za najuspješnija ostvarenja na području stambene arhitekture u 2003. godini dodijeljene su:

arhitekticama IVI LETILOVIĆ i MORANI VLAHOVIĆ za višestambenu građevinu POS-a u Krapinskim Toplicama
i
arhitektima ROBERTU J. LOHERU, PETRU MIŠKOVIĆU i BRANIMIRU RAJČIĆU za Stambenu zgradu POS-a u Đakovu

DVA KORAKA NAPRIJED
Godišnja selekcija stambenih zgrada koje su konkurirale za nagradu Drago Galić za 2003. godinu bila je šira nego ikada u poslijednjih 15-ak godina. Dobro je, gradi se, a gradi se i dobro. Veliki doprinos tome svakako je bio program Poticajne stanogradnje, POS, čija je količina dala prostora da se pojavi i kvaliteta. Autori su se prethodnih godina učili i naučili naći način kako uprkos kompromisima doći do zadovoljavajućeg rezultata. Tako su Vinko Penezić i Krešimir Rogina, Zoran Boševski, Boris Fiolić i Mira Tadej-Crnković, Sanja Filep, Dario Gabrić, Bojan Baletić i Zora Salopek Baletić, Neno Kezić, Igor Pedišić i drugi ostvarili realizacije kakve smo samo mogli priželjkivati nekih prethodnih godina. Još veći iskorak učinili su nominirani radovi Mladena Jošića, te od obiteljskih kuća ona Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića. Podržavajući napor da se korištenjem stambene tipologije ostvaruju dometi koji je gotovo nadilaze stvarujući posebna mjesta, izdvojila smo dva rada, oba iz programa POS-a, onaj u Krapinskim toplicama autorica Ive Letilović i Morane Vlahović, te onaj u Đakovu autora Roberta J. Lohera, Petra Miškovića i Branimira Rajčića. Primjetimo li da su to i najmlađi autori nije teško zaključiti da je žar kojim su oni prionuli zadatku glavni «krivac» dobrog rezultata. Pokušaji da se odredi «prva» od ove dvije kuće dovodili su do rezultata u kojem su «prednosti» jedne bile «mane» druge, ali i obrnuto. Ovo treba shvatiti uslovno i koristiti samo radi lakšeg pojašnjavanja. Zgrada u Krapinskim toplicama čita se više svojim presjekom, dok se ona u Đakovu koristi tlocrtom kao dominantnim načinom rješavanja zadatka. U oba slučaja to je podjednako učinkovito. Topografija Krapinskih toplica «traži» upravo takav način rješavanja, kao što u Đakovu ravnica iziskuje urbani potez kako bi bila «okupirana». Krapinske toplice znatno laše dolaze do kontekstualnosti koja se u Đakovu tek treba ostvariti jer će biti artificijelna. Karakteristične razlike uočavaju se i u tretiranju otvora, vertikalnih u Krapinskim toplicama, horizontalnih u Đakovu. Oni prvi otvaraju se prema bregovitom pejsažu, možda i previše, oni u Đakovu više se zatvaraju, formirajući atmosferu doma/skloništa, možda i previše. Tamna fasada, drvo i bakar, svijetla fasada, žbuka. Jedna zgrada insistira na detaljima, druga ih se gotovo odriče. Obje s vrlo jasnom temom nedvosmislenog ulaza. U Đakovu to se postiže konzolama, u Krapinskim toplicama ulaznom «tubom». Kosi krov Krapinskih toplica usidruje nas u mjesto na kojem je nastao, dok se onaj ravni u Đakovu distancira od okolnih krovova stambenih zgrada koje nas eternitskim kapama pokušavaju uvjeriti da su ustvari kat niže. Stanovi u Đakovu, posebno stan B, smatramo doprinosom hrvatskoj stambenoj arhitekturi, jer ostvaruje poseban, ali poželjan mikrosvijet. U Krapinskim toplicama slično se pokušava postići korištenjem visinskih razlika...Hitajući prema istom ili sličnom cilju, autorice i autori ostvaruju iste ili slične učinke. Posebno uvažavajući njihovu odluku da ne priznaju osrednjost kao neminovnost pozdravljamo njihove radove kao naš zajednički iskorak.

Za godišnju nagradu “BERNARDO BERNARDI” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2003. g. Stručni savjet UHA nominirao je radove:

PILATES BODY STUDIO, Jurkovićeva 19 Zagreb,
Autorice: ANA BAKIĆ, IVANA KNEZ

FALOSOM PROTIV UROKA (POSTAV IZLOŽBE), Muzej grada Zagreba, Opatička 20, Zagreb,
Autor: ŽELJKO KOVAČIĆ

UREĐENJE IZLOŽBENO-PRODAJNOG ŠTANDA, PODUZEĆE AGM, SAJAM, INTERLIBER 2003
Velesajam, Zagreb
Autor: CAPSULA /IVANA ERGIĆ

STAN RIBNJAK, Ribnjak 20, Zagreb
Autori: VEDRANA ERGIĆ I MARKO MURTIĆ

Godišnja nagrada “BERNARDO BERNARDI” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2003. godini dodijeljena je arhitektima VEDRANI ERGIĆ i MARKU MURTIĆU za Stan Ribnjak u Zagrebu

Interijer pročišćenog koncepta, uporaba kvalitetnih materijala u osmišljenom suzvučju, kultivirani prostorni okvir koji ne guši natrpanošću, nego pušta korisnika da se slobodno kreće u prostoru trajno prilagodljivom njegovim promjenjivim potrebama – sve su to pojmovi koje vežemo uz realizacije arhitektonskog dvojca Vedrane Ergić i Marka Murtića, voditelja AAG dizajn centra, koji su se svojom konzistentnom produkcijom tijekom posljednjih desetak godina afirmirali u stručnoj i široj javnosti.

U ostvarenju koje nagrađujemo nagradom Bernardo Bernardi (odabranom između čak tri njihove realizacije prijavljene za ovogodišnju izložbu), arhitektonski par Ergić - Murtić našao se pred najzahtjevnijim i najkritičnijim naručiteljem – samim sobom.

Problem oblikovanja vlastitog stana riješili su maksimalno jasnim konceptom, konzekventno provedenim kroz projekt i realizaciju. Prostor je uspješno oblikovan a arhitektonsko-tehnološki detalji izvedeni su na način već pomalo zaboravljen u ovdašnjim prilikama.

U jedinstveni prostor stana, bez ijednog pregradnog zida u klasičnom smislu, strateški su disponirani mobilni elementi - pregrade od drveta ili stakla. Kao što im pozicija nije fiksirana ni jednoznačna, tako im je i značenje mnogostruko i multifunkcionalno. Svojim pomicanjem - klizanjem, okretanjem, otvaranjem i preklapanjem – oni transformiraju prostore i prostorne doživljaje. Unutarnje i vanjsko, intimno i javno, svijetlo i tamno, toplo i hladno - sve se mijenja, pretače, stupnjuje i prožima. Tijekom svih transformacija samo je jedna konstanta: pogled na krošnje parka Ribnjaka s tornjevima katedrale u pozadini.

Mogući sukob želja i interesa – urediti stan kao okvir za osobno zadovoljstvo življenja ili kao pokazni prostor budućim klijentima - autori su riješili beskompromisno: boravljenje u stanu užitak je za sebe. To je kvaliteta koju Stručni savjet prepoznaje i nagrađuje.

Godišnja nagrada "NEVEN ŠEGVIĆ" za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture u 2003. godini dodijeljena je arhitektici VERI GRIMMER ukupni doprinos teoriji, publicistici i kritici arhitekture.

Nagradu «Neven Šegvić» za publicističku djelatnost i teorijski rad na području arhitekture i urbanizma Udruženje hrvatskih arhitekata ove godine dodjeljuje arhitektici Veri Grimmer.
Razlozi za ovo priznanje su višestruki. Prisutnost arhitektice Grimmer u kulturnom prostoru između Beča i Zagreba nezaobilazna je i važna činjenica u posljednjih dvadesetak godina. U području arhitektonske kritike kontinuitet je od osobitog značaja - sjetimo se Šegvićevih aktivnosti od ranih pedesetih do posljednjih godina 20. stoljeća. U tom segmentu ovogodišnji laureat pokazuje primjernu ustrajnost i prepoznatljiv slijed misli, bez obzira na karakter djelovanja ili tematiku.
O radu i interesima kolegice Grimmer moguće je govoriti s aspekta Općeg i Posebnog. U opće dosege treba ubrojiti njenu ulogu neumornog ambasadora hrvatske kulture u srednjoeuropskom prostoru, potvrđenu izložbama poput onih posvećenih stradanju Dubrovnika ili pak mlađim hrvatskim arhitektima - «Raumgedanken» i «Beitraege zur Urbanitaet». Organizirala je i poduprla niz utjecajnih predavanja u obje sredine - bečkoj i zagrebačkoj, koja su doprinijela boljem međusobnom razumijevanju i kreativnom dijalogu.
Stvarna internacionalna dimenzija njenog djelovanja upravo je ona komponenta koja krasi tek mali broj kulturnih pregalaca na našim prostorima. Prihvaćanje i razumijevanje njenih aktivnosti u širem kontekstu potvrđuje s jedne strane vrijednost predstavljenog - dakle hrvatske arhitekture, a s druge strane ukazuje na uvažavanje njene autorske i kritičke osobnosti.
U posebne dosege treba ubrojiti njenu svestranost kao člana uredništva časopisa «Oris», kojem je svojom metodičnošću i agilnošću utisnula svojstven pečat, te osobito uredničku ulogu u monografskoj ediciji («Arhitektura» br.211) posvećenoj djelu profesora Nevena Šegvića.
Samozatajnost i diskretna upornost Vere Grimmer vjerojatno je specifična kombinacija «kinderstube» i bečke profinjenosti, ali u svakom slučaju predstavlja dragocjenu iznimku među arhitektima, koja imponira i postavlja drukčije obrasce ponašanja u našoj (strukovnoj) sredini.
Sve to potvrđuje da ovogodišnja nagrada «Neven Šegvić» dolazi u prave ruke. Za nadati se da će ovo priznanje doprinijeti daljnjem profiliranju arhitektice Grimmer kao meritornog kritičkog subjekta, te većoj autoritativnosti i selektivnosti, toliko prijeko potrebnim u konfuziji agramerske samodopadljivosti.