inter(aktiv): Predavanje LEE PELIVAN (studio UP)

inter(aktiv)
RADIONICE SUVREMENE UMJETNIČKE PRAKSE

Autori: Andreja Kulunčić i Silva Kalčić
Organizacija: Kultura promjene SC-a / Nicole Hewitt
Info/Kontakt: www.andreja.org/interaktiv/

utorak, 14. veljače 2006. u 19h, MMC Zagreb, Savska 25

Od realizacija očekujemo specifične životne stilove (Studio UP)

Lea Pelivan (rođ. 1976. u Splitu) s partnerom Tomom Plejićem (rođ. 1977. u Rijeci) pripada novoj generaciji arhitekata koja otvara arhitekturu ka interdisciplinarnosti i konceptualnoj umjetnosti, pri čemu se arhitektonska prezentacija u mediju videa, ili fotografija maketa tretiranih poput pokretnih slika može smatrati autonomnim umjetničkim djelima. Pelivan i Plejić otvaraju arhitektonski ured 2003., dvije godine nakon svršetka studija, kada ih upoznajemo kao autore jednog od tri prvonagrađena rada na 38. zagrebačkom salonu/arhitektura/2003 prema izboru inozemnog selektora Stefana Boerija. Njihov nagrađeni projekt GYMNASIUMA u Koprivnici polazi od činjenice da je to grad s najmanje obrazovanog stanovništva u Hrvatskoj, a na samoj zgradi gimnazije dokinuta je hijerarhija pročelja (nema prednje i stražnje fasade, sve su jednakovrijedne; tj. nema autoriteta), poput translucentnih, parodifuznih membrana. Crna i zelena vizualno označavaju krajnosti puno-prazno, duhovno i tjelesno, grad i stambeno predgrađe koji se sažimaju u sklopu gimnazije, dok se odnošenje atletske staze i monovolumena zgrade sa sportskom dvoranom uspoređuje sa zmijskim carem koji probavlja slona. Autori će reći da su njihovi projekti obojani određenom atmosferom (često preuzetom iz filma), tako je GYMNASIUM koktel Antonionijevog Zabriskie pointa i razočaranja prvim honorarnim poslovima (uglavnom na području grafičkog dizajna), koji je rezultirao snažnom „futurističko-antičkom“ scenom.

Na slici: Studio UP, Gymnasium 49 09 N / 16 50 E, projekt 2003.

Poziv Helene Paver Njirić na sudjelovanje na Venecijanskom bijenalu 2004. upućen je Lei Pelivan i Tomi Plejić zajedno s Petrom Miškovićem i Ivanom Franke. Oni su u prostoru Arsenala-Artiglieria osmislili Okvire/Frameworks, arhitektonski stroj, kinetičku odnosno dinamičku napravu koja mijenja svoje parametre, pokretana elektromotorom skuplja se i širi u trajanju od četiri minute zbunjujući publiku promjenama tlocrtnih dispozicija te kinetičnim svojstvima polutransparentnih stijenki-101 okvira od zelenkastog stakla. Autori objašnjavaju kako je u njihovu radu prisutna dvostruka metamorfoza: samog prostora izložbe, i ideje rada od njezina začetka do finalizacije kroz proizvodnju u radionici u Zagrebu, transporta kamionima i brodovima četrdesettonske konstrukcije u Veneciju, i postava. Kao referentna točka rada navodi se Vladimir Turina, s obzirom na njegovo istraživanje mogućnosti transformacija u arhitekturi, čije funkcije interpretira kao procese u vremenu. "Low/high-tech, op-art, zagonetnost, prozračnost i robusnost" samo su neke od asocijacija koje se na prvi pogled nameću. U svijetu u kojemu je mehanika ustuknula pred elektronikom autori rade arhitektonsku skulpturu koja se svojstvom nekorisnosti približava poimanju djela umjetnosti, na tragu Mumfordova Mita o mašini, gdje je cijeli svijet prikazan kao golemi stroj. „Stroj o kojem je riječ jest „samo“ stroj. Ovo „samo“ znači da stroj ne pokazuje ništa drugo osim da je stroj. On ima mali električni pogon i seriju okvira koje elektromotor lagano smiče do određene točke. Onda ih vraća nazad u početni položaj. Onda opet ispočetka i tako doklegod ima energije, ili dok neki od pogonskih dijelova ne otkažu. Stroj je smješten u jedni sobu s dvoje vrata, pozicioniran tako da se mora proći kroz njega. Na vratima stoji natpis „WARNING! YOU ENTER AT YOUR OWN RISK“. Upozorenje se čini izlišno jer je teško primijetiti da se u sobi događa nešto što bi vas moglo ugroziti. Ako niste od onih brzih posjetitelja izložbi, koji prolaze „skenirajući“ samo djela na zidovima i postamentima, onda ćete zasigurno primijetiti kako vam se tlo polako miče ispod nogu a zidovi lagano razmiču. Ukoliko imate visoke potpetice jedini bi rizik bio da vam propadnu između staklenih okvira koji su razmaknuti točno za veličinu potpetice. Kada ste jednom stupili unutra izgledati će vam kao da staklena utroba lagano pulsira, poput kakvog organa živog bića. Prelamanje zelene svjetlosti staklenih ploha još će više pojačati taj dojam. Odnos prema stroju izrazito je haptički, skoro da vam ponestaje misli i možete se samo prepustiti laganom kretanju. Stroj ne proizvodi ništa osim dojma kretanja“, objašnjava Vladimir Mattioni dodajući kako po „višku“ duhovnosti on pripada univerzalnom depou beskorisnih strojeva o kojima su ljudska bića stoljećima sanjala „mehanički san“. Kao site-specific prostorna instalacija koja predstavlja Hrvatsku na uglednoj izložbenoj manifestaciji, ona odlično korespondira s venecijanskom lokacijom – korištenjem efekta sfumata, stakla, svojstvom nepostojanosti/varljivosti i nestabilnošću tla, tj. doslovnim izmicanjem tla pod nogama. Svoj rad autori uspoređuju sa Zenonovom aporijom Ahilej – nedostižna kornjača, rješavanjem problema vremena, kretanja i brzine, kretanja i mirovanja. Posjetitelji izložbe prolaze kroz "tunel" ili idu tzv. mimo-putem, i u tom slučaju ga percipiraju kao objekt (zajedno s ljudima u njemu), a ne prostor. Okviri su istodobno Paxtonov stakleni paviljon i crkva prevožena na splavi u filmu Oscar i Lucinda (redateljice Gillian Armstrong; u filmu splav se potapa pod težinom tereta, kao što Venecija tone pod bremenom vlastite povijesti).

Iako primičući svoje promišljanje arhitekture konceptualnoj umjetnosti, Lea Pelivan i Toma Plejić također su praktični arhitekti koji sudjeluju i pobjeđuju na arhitektonskim natječajima. ZAGREB FORUM : plug & play : landmark prvonagrađeno je urbanističko-arhitektonsko rješenje čvora Buzin, na natječaju kojim se kanio definirati niskokonsolidirani rubni gradski prostor udaljen od kontinuiranog tradicionalnog grada kao „paradigma urbanizma njiva-hangar“. U širem urbanom kontekstu značajka prostora je relativna simboličnost završne/početne točke produžetka glavne metropolitanske centralne osovine (tzv. Zelene potkove) koja u ovom dijelu grada gubi na važnosti. Studio UP tu osmišljava novi prag grada, otvoreni bastion, gradski trg dislociran iz tkiva grada (poput negativa Central Parka u New Yorku), time-out prostor za kongrese i sport u sistemu shopping mallova. Obodno se slobodno razvija K2 (poslovno-upravno-istraživački) kampus s višekatnicama i forumom oko kojega su formirani programi: kompleksi poslovno-upravnih sadržaja, centar za istraživanje i razvoj s pripadajućim parkovima („business park, expo park – follies – medijatizacija rezultata, na licu mjesta“), kojima je dana mogućnost organičkog razvijanja unutar vlastite zone radi što višeg stupnja fleksibilnosti. ZAGREB FORUM između ostalog crpi naboj Chris Markerovog ciné-romana La Jetée čija se radnja odvija na pariškom Orlyju.

Za projekt Matra/Novi svjetionici hrvatskog Jadrana prikazan na Bijenalu arhitekture u Rotterdamu 2005. te nastao u suradnji s rotterdamskim Berlage Institutom, Studio UP je osmislio program istraživanja i održivog razvoja zaštićenog eko-sistema Golog otoka, prezentirajući ga kao makete te u formi video klipa. Re:Island 44o52' N/14o49' E rekonstruira mrežu političkih zatvora lociranih na otocima – uz Goli otok to su i Changuu Island (Tanzanija), Saipan (Japan), Sahalin (Rusija), Robben Island (JAR), Alcatraz (SAD), pri čemu su autori ustanovili da je većina kažnjeničkih otoka danas transformirana u poželjna turistička odredišta. “U dnevnom tisku pojavljuju se potencijalni koncesionari: lovci na muflone, umjetnici, bivši zatvorenici, avanturisti, kockari, skijaši.“

Iz razgovora s Krešimirom Roginom doznajemo što je formiralo arhitektonski svjetonazor Lee Pelivan i Tome Plejića: „Kontekst, život u Splitu. Kalmanov časopis o ostatku svijeta - COLORS. Za razliku od vas koji startate studij '77 uz Lucasove Ratove zvijezda, mi startamo '95 nakon 'Oluje': Kurt Cobain je mrtav, izlazi Koolhaasov S,M,L,XL, a Tarantinov Pulp Fiction dobija Oscara za najbolji scenarij! 2001. završavamo studij s padomTwinsa. Što očekivati od nas?“