|
Javno
predavanje
PROSTOR IDENTITETA
PROSTOR INTERAKCIJE
PROSTOR PROMJENE
28.11. 2006. u 21 sat, DAZ
Sudjeluju: Sonja Leboš, Dafne Berc i Fedor Kritovac
Sonja Leboš
cultural practitioner, djeluje u liminalnim područjima urbanih
sustava mapiranim kako kulturološkim teorijama tako i kulturnim
praksama. Teza City as a product, case-study Zagreb, može
se na engleskom jeziku naći na stranicama magazina Los Pasos,
španjolskog stručnog časopisa za turizam i kulturno nasljeđe
(www.pasosonline.org/Paginas/Publi3-1.htm).
Projekt PROSTOR IDENTITETA, PROSTOR INTERAKCIJE, PROSTOR
PROMJENE zamišljen je kao interdisciplinarna platforma
promišljanja urbaniteta.
Ovaj projekt djeluje na granicama public-art
produkcije i community projekta, a područje
gradske četvrti Maksimir nije slučajan odabir. U urbanim tkivima
gube se osjećaji mikrokozmičke zajednice (Susan Lacy), a neki
dijelovi Zagreba, Maksimir i Peščenica npr. uznakovljuju paradigmu
onog što bismo mogli definirati kao mikrokozmičku zajednicu.
U tim zajednicama uive ljudi koji tjednima ne izlaze iz njenih
gabarita (!) iako u toj zajednici nema kina, nema galerija,
nema (možda i srećom) shopping centra, nema ukratko,
čitavog niza urbanih sadržaja. Osnovno pitanje koje postulira
ovaj projekt jest: čija je zadaća oblikovanje sadržaja,
odnosno oblikovanje urbanog tkiva ili urbaniteta? Ako mjesto
(site, locus) postaje određeno isključivo fizičkim
osobinama prostora, a te osobine su projektirane kao rezervoari
u kojima ljudi postaju sadržaj, pitanje je izlišno. Ako se
vratimo na pitanje estetike i rada koji postaje metafora za
stvaranje drugačijeg odnosa, naročito u sferi motiva i propitivanja
objasnidbenih modela unutar kojih arhitektonska materija nastaje,
pitanje postaje, ako ne alarmantno - poticajno.
Dafne Berc,
urbana studija
Maksimirska
DAFNE BERC je doktorski kandidat
na Universitat Politécnica de Catalunya u Barceloni, završila
je M Arch. na Berlage Institute u Amsterdamu i studij arhitekture
na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila
je za Atelier Hržić u Zagrebu, Urban XPRNZ u Amsterdamu i
Project for Public Spaces, Inc. u New Yorku. 2002-2005 radi
kao honorarni asistent i gostujući predavač Katedre za urbanizam
Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2001 radi
s Lucianom Basauri.
Memorija
Zelimo li rekonstruirati put od Kvatrica do Maksimira, cak
i ukoliko smo mnogo puta propjesacili distancu, nailazimo
na dijelove kojih se jednostavno ne sjecamo.
Prostor je skucen. Koridor bez pogleda lijevo ili desno. Samo
prema naprijed, u smjeru kretanja. Rijeka automobilskog i
tramvajskog prometa regulirana semaforima. Prijelaz ulice
moguc samo na par mjesta. Na sjevernoj strani drvored kestena
s uklopljenim parkiranjem. Na juznoj uski plocnik. Automobili
na plocnicima. Po dvije tramvajske stanice na sjevernoj i
na juznoj strani ulice.
Nekoliko restorana s prihvatljivim cijenama,
ponudom i smirujucim ugodajem u unutrasnjosti bloka. Srdela
snack, kafic Zirafa, samostojeci objekt s DM trgovinom i pubom
u podrumu, mali trg iza objekta, neboder sa Zagrebackom bankom
na stanici, nekoliko terasa s kaficima, nekoliko ducana mjesovitim
namirnicama, par slasticarnica, par pekara, video klub, Privredna
banka, sendvic bar. Kerametal je nedavno nestao, ducancici
s odjecom, tehnickom robom, aparatima za kucanstvo. Institucija
na pola puta, ogradjena, nekad vojna, izgradjena kao Dom za
stare i nemocne Lavoslava Schwarza. Kiosci na svakom uglu:
cigarete i novine, izrada kljuceva, lutrija, napici i grickalice.
Neki otvoreni i nedjeljom i do dugo u noc.
Dijagnoza
Izgradjeno tkivo s obje strane ulice visoko je konsolidirano
i kao takvo izrazito nefleksibilno. Gradjevinska linija ulicnog
procelja potpuno je definirana i striktno diktira dimenzije
koridora, onemogucujuci redefiniciju prometnih tokova. Za
bilo kakvu organizacijsku promjenu potrebna je jaka sila,
odnosno radikalna promjena politike upravljanja prostorom.
Instrumentaliziranje praznine
Najveci potencijal za unapredjenje postojeceg stanja predstavljaju
mjesta na kojima je metabolizam grada uspio
uspostaviti urbane aktivnosti. U principu se radi o prazninama:
- zavrsecima slijepih poprecnih ulica - koje nastanjuju kiosci
- prosirenjima koridora - koja okupiraju terase ili zelenilo
- dvoristima blokova - u koja se uvlace sadrzaji.
Dok aktivnosti vec efikasno koriste slijepe
zavrsetke i malobrojna prosirenja koridora ulice, par slucajeva
javnog koristenja dvorista tek ukazuje na buduce mogucnosti.
Kao najucinkovitija i najbrza poboljsanja ukazuju se:
- tipoloske promjene - unapredjenja,
odnosno zamjene vec postojecih kioska (ili cak privremene
dvorisne izgradnje u bloku)
- dodavanja efekata - koristenjem zelenila
na alternativne nacine, osvjetljenjem, specificnim
detaljima i tretmanom poplocanja, rubnjaka, tegli
- dodavanja komplementarne uloge medija komunikacije
- jumbo plakata, aplikacijom informacija na kioske ili tende
terasa.
Kiosk
Kiosk je postojeca kvaliteta Maksimirske, uglavnom programatske
prirode. Karakteristika kioska je da je uvijek smjesten u
'dzep'. Ova tipicna situacija ponavlja se duz cijele ulice.
Mozemo li zamisliti unaprijedjene tipologije
kioska koje bi dopustile poprecne vizure, a istovremeno zadrzale
program koji intenzivno koriste stanovnici i prolaznici? Za
razliku od npr. aktivacije dvorista blokova, ova intervencija
ne trazi velike legislativne ili organizacijske promjene.
Ponavljanjem osmisljenog elementa s varijacijama mogao bi
se redefinirati identitet cijelog koridora.
Maksimirska
Iako je put od Kvatrića do Maksimira mnogima u pamćenju tek
kao prometna spona, Maksimirska predstavlja jednu od najbitnijih
zagrebačkih ulica. Ulica vapi za preobrazbom, dok je repertoar
prostornih intervencija ograničen, kako uslijed svog nezamjenjivog
prometnog značaja, tako i zbog visoko konsolidiranog tkiva
koje definira koridor ulice. Najveći potencijal za unapređenje
postojećeg stanja predstavljaja praznina u kojoj je metabolizam
grada uspio uspostaviti urbane aktivnosti: od završetaka slijepih
poprečnih ulica koje nastanjuju kiosci; proširenja koridora
koja okupiraju terase ili zelenilo; do dvorišta blokova u
koja se uvlače sadržaji. U ovoj naizgled teško promjenjivoj
situaciji, kao najučinkovitija i najbrža 
poboljšanja ukazuju se: tipološke promjene
unapređenja, odnosno zamjene već postojećih kioska (ili čak
privremene dvorišne izgradnje u bloku); dodavanje efekata
korištenjem zelenila na alternativne načine, osvjetljenjem,
specifičnim detaljima i tretmanom popločanja, rubnjaka, tegli;
te dodavanje komplementarne uloge medija komunikacije putem
jumbo plakata ili aplikacije informacija na kioske ili tende
terasa.  Na
primjer, kad bi se unaprijedile tipologije kioska i dopustile
poprečne vizure, a istovremeno zadržale program koji intenzivno
koriste stanovnici i prolaznici, promjena bi bila očigledna.
Intervencija koja ne traži velike legislativne ili organizacijske
promjene mogla bi redefinirati identitet cijelog koridora
kroz ponavljanje osmišljenog elementa s varijacijama.
Fedor Kritovac
KVATRIĆ
Popularan naziv "Kvatrić" Kvaternikov trg dobio
je u novije vrijeme svoje povijesti koja započinje još dok
je taj prostor uz Medjašnju (danas Domjanićevu) ulicu bio
neke vrsti "granična" točka grada. Naziv je preuzela
i tržnica, tradicionalan osnovni sadržaj trga, danas smještena
malo podalje.
Kvaternikov trg je posebno mjesto u Zagrebu, susretište sjevernog
rezidencijalnog, ranije također i ruralnog područja (Laščina),
industrijske zone (Zavrtnica sve do Vlaške duž Heinzelove
i južno do stočnog sajmišta). Taj trg bio je i ostao izuzetna
tranzitna poveznica sa Dubravom, daljnjim istočni. i jugoistočnim,
te sjevernim prigradskim i ruralnim rubovima grada sa središtem.
Trg je bio mjesto prometne žurbe, svakovrsne trgovine uključujući
i onu "prizemnu" za egzistencijalna snalaženja.
Tridesetih godina prošlog stoljeća (a završno šezdesetih kad
se gradi tada velebna NA-MA) Kvaternikov trg je i mjesto dobre
i solidne suvremene stambeno- poslovne višekatne arhitekture,
komunalne higijene (javni zahod, gradsko kupalište), svakodnevne
i posebne opskrbe i usluga (lokali, tržnica).
Ali - i moderne kulture: tu je "predratno" kino,
krajem šezdesetih godina i pročelje NAME iskušava se za tada
avangardnu kompjutersku svjetlosnu instalaciju kao novi gradski
fenomen.
Međutim, urbanizam je za Kvaternikov trg "zakazao"
te je vladalo zapravo stanje improvizacije i kompromisa koje
se zadnjih dvadesetak godina nastojalo urbanistički zamisliti
i riješiti da bi prema prihvaćenom rješenju sada konačno došlo
i do realizacije.
Trg nije samo parterna ploha uz vanjska pročelja zgrada. Tek
bliža i nešto udaljenija dvorišta zgrada na trgu i oko njega
otkrivaju ponegdje zadržane i izmijenjene povijesne slojeve,
ponajprije u dijelu oko stare Vlaške. Nažalost obilježja memorije
na Kvatriću nisu se baš uvažavala i nestala su. Onih nekoliko
jablana (prvotno su oni pratili Maksimirsku sve do Maksimira),
kao prepoznatljivo obilježje baš ovog trga i memorijalnog
ostatka - sada je srušeno.
Kako će živjeti novi Kvatrić pričekat ćemo vidjeti i doživjeti.
Memoriju Kvaternikovog trga treba ojačati - dok se trg preuređuje
ona se može rasplamsati ili ugasiti.
U svakom slučaju ni jedno mjesto, osobito ne ovaj trg, ne
smije biti "žrtvovan" gradilištu. Kako održati,
čak podizati urbanu razinu gradskog trga i dok se na njemu
žestoko gradi, nije lak zadatak ( na koji se, izgleda, do
sada zaboravilo).
FEDOR KRITOVAC, d.i.a., dr.sc.
urbane sociologije dugogodisnji strucni, znanstveni, pedagoski,
publicisticki i javni rad usmjeruje prema socioloskim, tehnoloskim,
marketinskim, organizacijskim i umjetnickim aspektima potreba
zivota i rada u urbanom okruzju.
KVATRIĆ
( prisjecanja i objasnjenja)
Kad su pocetkom kolovoza 2006. god. konacno zapoceli gradjevinski
radovi na Kvaternikovom trgu, gradonacelnik se prigodnim rijecima
obratio prisutnoj publici (a preko medija i svim gradjanima)
s razumijevanjem za njihova dugogodisnja negodovanja zbog
zastoja i nesredjenosti, pozivom na strpljenje s obzirom na
svakodnevne smetnje i ogranicenja i s najavom o pretvorbi
ovog trga u jedan od najljepsih ubuduce, umjesto rugla kakvim
je ovaj trg u stanju iscekivanja bio do sada.
Da li je bas Kvaternikov trg zasluzio svrstavanje u rugla,
je li sigurno da i samo gradiliste - barem kako je neuredno
zapocelo i kako su ga komentirali gradjani i mediji - ne opravdava
za sebe nazivanje ruglom?
O Kvaternikovom trgu premda je bio i ostao jedan od sredisnjih
(po polouaju i po znacaju) gradskih trgova - za razliku od
perivoja/parka Maksimir malo je literature. Ona je, kao dokumentacija,
relativno najbogatija uz niz urbanistickih programa i natjecaja
koji su bili pokretani zadnjih tridesetak godina, uz strucne
članke i poneka autorska prisjecanja.
U Zagrebačkom leksikonu (LZ Miroslav Krleza, Masmedia 2006)
- a koji svoje nedostatke kao da otklanja već time sto je
uopce i to nedavno objavljen, postoji odrednica i o Kvaternikovom
trgu. Upozoreno je ovdje narocito na istaknute zgrade zagrebacke
Moderne tridesetih godina 20. st.
Zagrebacka Moderna u urbanizmu i arhitekturi
Na zapadnoj strani i na zaobljenom spoju sa Subicevom ulicom
(zaobljena krizanja posebnost su Subiceve ulice u Zagrebu!)
znacajke su djela zagrebacke arhitekture tridesetih godina
20. st. Takodjer je iz tog vremena zgrada gdje je u dvoristu
bilo KINO URANIA (između 1945. i 1990. PARTIZAN). Na ulicnom
procelju te zgrade u visini nekoliko katova obostrano je vertikalno
pisalo KINO naglasavajuci tako kulturnu i komercijalnu vaznost
ovog mjesta za citav dio grada. K tome, najudaljenije kino
prema istoku. Natpis, sastavni dio oblikovanja pročelja, mogao
se opaziti već iz Heinzelove ulice, ako se pogledu ne bi ispriječila
zgrada GRADSKOG KUPALISTA (javnog), danas CROATIA BANKE, ionako
uza tj. bez krila sa svake strane, kako je zamisljeno pocetnim,
nerealiziranim objektom. Krila objekta koja su, vjerojatno
zbog prometnih razloga otpala iz izvedbenog, prije nego li
je zgrada krajem dvadesetih godina proslog stoljeca dovrsena.
Gradsko pucko kupaliste pripada na neki nacin po duhu tim
dvadesetim i tridesetim godinama, godinama zdravstvenog prosvjecivanja
(Skola narodnog zdravlja Andrija Stampar), ali i ostvarivanja
sanitarnog komfora, makar samo na javnom mjestu: vodovodne
pumpe u Trnju i na Tresnjevci također su izraz javne brige,
pa su te pumpe uz koje je pisalo da nije dozvoljeno pranje
niti napajanje, bile i na trznicama, pa i cvijetnim. Takva
je pumpa bila i na Kvaternikom trgu.
Proturjecja
U doba nastanka spomenute kino dvorane i komfornih stambenih
zgrada s lokalima u prizemlju Kvaternikov trg s juzne svoje
strane neposredno tada graniči s proizvodnom industrijom (Arko,
Pokorny, Gorica, Sila, Elka) sve do Marticeve i preko nje.
Tesko je danas zamisliti do u isto vrijeme kad ljudi zure
u kino (a prije podne se opskrbljuju na trznici) po zeljezničkom
industrijskom kolosijeku (uz tramvaj) voze povremeno joö lokomotive-parnjace
iz pravca Istocnog kolodvora.
Najkasnije je (na prijelomu pedesetih i sezdesetih godina
proslog stoljeca) sagradjena zgrada s dva ulaza (Vlaöka 131
i 133) koja zapravo pripada trgu zatvarajuci ga sa sjeverne
strane. Ta arhitektonski i gradjevinski skromna zgrada izraz
je "svog" vremena i po tome öto ona nema prizemnih
lokala (slično kao öto lokale nisu imale ni prve interpolacije
zgrada sagrađenih nakon 1945.g. u Zvonimirovoj ulici do Heinzelove,
među "predratnima" koje su lokale imale, jer je
Zvonimirova i zamisljena kao trgovacka ulica novog istocnog
dijela grada. Dovoljno je bilo - stanovati. Po okruglim prozorima
(za sanitarne prostorije) kako je to krajem tridesetih bila
viöe moda nego li neka funkcionalna potreba - na procelju
trga pomislilo bi se da je ova kuca iz vremena prije 2. svj.
rata.
Na ovu zgradu vazno je upozoriti ne toliko zbog nje same,
nego zato öto je ona "zaglavna" zgrada novoformirane,
danas Galjufove ulice koja takoreci ulazi na Kvaternikov trg.
Urbanisticki je vrlo znacajna, jer su na istocnoj strani tipski
objekti niske katnosti ponesto izmaknuti u nizu, koji teze
s jedne strane biti slicni ranije sagradjenim "vilama"
na zapadnoj strani ulice, ali bez ogradjenih predvrtova i
dvorisnih vrtova. Neki su se valjda cudili öto se u gradu
gradi neka cudno gradska i seoska ulica ali bez razdvojenih
samostalnih (parceliranih) okucnica/dvorista. Sto danas kauu
stanovnici ove ulice?
Garaze, vidjelo se, zatrebale su ipak, pa su naknadno gradjene,
pretvarajući "dvorisni" dio u ambijent koji je "s
druge strane zida" vrlo slican skupini garaza, supa,
ali koliko je moguce i njegovanih prizemnih stambenih objekata
koje sve do broja 1 - 4 koje u dvoristu zgrade Kvaternikov
trg 1 formiraju čitavu malu ulicu. Imamo mogucnost jos i danas
"vidjeti" kako je pretezno u tom dijelu izgledala
Vlaska ulica s pumpama za vodu koje nisu bile vodovodne.
Tesko je zamisliti da je tik do zadnjih (po kucnom broju)
stambenih zgrada Subiceve ulice koje se oblo unose u trg -
bio izgradjen zid, doimajuci se kao "berlinski zid"
sve do pocetka 60-tih godina kad je srusen radi izgradnje
tramvajske pruge i proboja ceste.
Kad smo već u dvoristu, treba poci u dvoriste zgrade gdje
je bilo kino Uranija, Partizan,.... Dvorisna fasada ove zgrade
je vrlo oronula, no ocito da je arhitektonski oblikovana ravno
kao i prednja fasada prema trgu; kad su ljudi kretali u kino
i bili pred kinom, trebalo je dozivjeti ljepotu modernog objekta
s obje strane, za razliku od dvorisnog pogleda na uglovnu
zgrade trga i Domjaniceve ulice, zgrade s finom originalnom
secesijskom ulicnom fasadom. Međutim, s dvorisne strane ta
je zgrada a nonimna, tjeskobna i karakteristicna je za razna
mjerila ulicne i dvorisne strane s kraja 19. stoljeća i početka
20. stoljeca, prije prave Moderne. Dvoriste zgrade Kvaternikov
trg 2, osvjezeno gradjevno i zelenilom, vjerojatno i privatnim
interesom pokazuje kako se upravo dvorisna strana i objekti
s te strane mogu razlikovati. Zato - a to se ne odnosi samo
na Kvaternikov trg - o trgovima i ulicama se ima prava govoriti
tek kad se zadje u dvorista, a ne samo s "prednje"
strane. To nece biti lako, jer tamo gdje nisu prolazne veze,
vrata prema "kucnom redu", a i prema zbiljskim razlozima,
trebaju biti zakljucana. Kad smo kod kljuca napomenimo da
je jedan od praznih lokala s juzne strane (sada bi se nasli
"na svojem" oni koji su smatrali da trgu ne treba
lokala) ima oblijepljen izlog s reklamama za tvrtku piva,
pozivajući se na "kljucna mjesta" u gradu Zagrebu.
No u okviru tog konzumnog "brand"-a Kvatric nije
ključno event gradsko mjesto, već samo kljucno u smislu advertising-a.
Veze
Sa svoje sjeverne strane Kvaternikov trg otvara se prema blizoj
i daljoj, vec podsljemenskoj rezidencijalnoj zoni (oko Petrove
ulice). Pa i dalje prema selima od Remeta preko Cucerja do
Sesveta. Nakon uvodjenja autobusnih linija sa stajalistima
u Heinzelovoj i juznom luku od Vukomerca, Petrusevca prema
Resniku itd. Trg postaje vazno prometno gravitacijsko srediste
(tranzitno presjedanje iz autobusa u tramvaj i obratno, katkada
u taxi). Podsjetiti : na Kvaternikovom trgu bilo je jedno
od pozivnih telefonskih mjesta za taksije u vrijeme dok nije
bilo ni radio-taxija, a kamoli mobitela. Jos i danas na zidu
je ormaric telefonskog aparata. Kvatric je i konacno odrediste
za prigradske poljoprivredne proizvodace ("kumice"
i "kumeke" na placu), a i one koji su tridesetih
godina mogli otici na tada formirano ''novo sajmiste'' (za
razliku od ranijeg marvenog sajma i Klaonice koji su bili
sjeverozapadno doista preblizu Draskovicevoj i Vlaskoj pa
su preseljeni vrlo daleko, ili barem je tada izgledalo daleko,
u Heinzelovu blizu danasnje Vukovarske). Tesko je zamisliti
danasnju Bauerovu ulicu kao Klaonicku (kako se zvala u vrijeme
dok je u tom kraju bila Klaonica). Heinzelova se ranije zvala
Lascinscak zbog potoka koji je tamo tekao. Takav neobican
susret sela, industrije i tada modernog građanskog stremljenja
koji je trajao gotovo pola stoljeća, nije zadesio neki drugi
zagrebački trg.
Medje i Mitnice
Nije bilo uvijek moguce doci u grad tek tako. Tamo gdje i
nije bilo zidina na prilaznim gradskim cestama bile su instalirane
"mitnice" baö kao prave "carinarnice"
radi naplate robe za prodaju i provjeru dosljaka. Na kraju
Vlaske bila je medja prije nego li se gradu pripojilo lascinsko
seosko podrucje. Domjaniceva ulica se najprije zvala Medjasna,
dok trg i nije imao svog naziva, a kasnije se i trg zvalo
Međasnjim, pa, kako to biva neko vrijeme, i nakon öto je imenovan
u trg Eugena Kvaternika. Iz memorije grada ovdje se izbrisalo
da je tu bila gradska "medja", kao öto se "brise"
, kad je riječ o maksimirskom poducju i to da je zgrada mitnice
bila na uglu Maksimirske i Bukovacke. Kasnije je, kako se
sirila granica grada, mitnica premjestena na pocetak Dubrave
s juzne strane danasnjeg tramvajskog okretista.(Pogledati:
fotografije sa izlozbe o staroj Dubravi, priredjene ovog ljeta
u Centru za kulturu Dubrava).
Na planovima grada jos do pedesetih godina oznacene su neke
gradske mitnice.
Na Crnomercu, gdje je također postojala mitnica, jos se tako
zove jedan popularni ugostiteljski objekt.
"Medjasnjost" Kvaternikovog trga tj. njegov polozaj
prema odredistima zagrebackih bolnica (Merkur, Rebro), Mirogoja
ali i prema vrtnim restauracijama i ugodnim rezidencijalnim
ulicama oko i između parkova i Zvonimirove, pozvala je i cvjecare
sa svojom bogatom ponudom cvijeca i sadnica. Cvjecari su postali
zastitnim znakom, neke vrsti stalni obitavatelji Kvatrica
(öto je ostalo kao tradicija sve do zadnjih dana prije uklanjanja
kioska radi rekonstrukcije),
Javno kupaliste na Kvaternikovom trgu nije bio jedini pokazatelj
nastupa modernog sanitarno-higijenskog rezima, već je tu srecom
zadrzan i izvorni (ne tako "uljepsan", ali iz iste
kategorije poput onog na Britanskom trgu) javni zahod. Kupaliöte
nije bilo radi podmirenja potrebe trznice, ali javni zahod
jest. Svojevrsni kontinuitet higijenske brige jest i "ekoloski"
eksperiment prvog pokusaja odvojenog skupljanja kucnog otpada
u manjim kontejnerima na području Kamaufova-Domjaniceva prije
desetak godina (bio-otpad), kada su kontejneri na dva kotacica
bili joö prava senzacija za Zagreb.
Uresi i ukrasi
Ovaj zivi trg nije bio opterećen predodzbama o monumentalnosti
ili postavi spomenika. Ali postojala je briga da on ne bude
samo "obican" već i potpun i popularan – tu je bio
postavljen zagrebacki sat, iako ne medju prvima u Zagrebu)
ne samo radi vremena nego kao zagrebacko odlicje. A i urar
Lebarović je nedaleko, u Maksimirskoj.
Krace vrijeme nakon 2. svj. rata na zapadnoj strani sredisnjeg
dijela trga bila je smjestena fontana slicna onoj na Trgu
zrtava fasizma ispred Mestrovicevog paviljona. Ona nije poput
pumpe sluzila prakticnoj svrsi. Sto bjese s njom?
Jablani na sjevernoj strani plohe trga memorija su na nekadasnje
jablane na Maksimirskoj cesti sve do Maksimira. Mozemo li
zamisliti tu promenadu? Ipak, pocetkom stoljeca posjeceni
su, a na sjevernoj su strani zasadjeni kesteni. Oni na Kvatricu
bili su "ostatak ostataka". No projektom su, kako
je vidljivo na kompjuterskim simulacijama, jablani otpisani.
I doista, sredinom kolovoza posjeceni su i kao prirucno ogrjevno
drvo poslagani uz gradilisnu ogradu, tako da ih prolaznici
mogu lijepo vidjeti. Ranije su jablani u Zagrebu bili prisno
drvoredno stablo i nisu nemilice uklanjani iz grada kao donedavno.
U projektu "novog Kvatrica" oni nisu prepoznati
kao memorijalno obiljezje. Jablani su prirodni vertikalni
kompozicijski naglasak u prostoru. Na Kvatricu je projektant
takvu ravnotezu potrazio u posebnoj medijsko-reklamnoj vertikali,
- kao da citav prostor grada nije medijski već zasicen te
ce upravo na tom rekonstruiranom trgu biti to kao neka skulpturalna
inovacija za Zagreb.
Oprema i scenografija
Uz svo dugogodisnje vrijeme dosadasnjeg Kvaternikovog trga
nedostajalo je klupa kao osnovnog elementa gradske opreme.
Niti su prodavaci imali bilo kakvih prenosivih sjedala niti
je poslije podne i navecer nakon obavljene trznice, pranja
i pospremanja, itko mogao ugodno sjesti, odmoriti se na klupi
s naslonom uokrug trga, vec je morao potraziti neke podloske
i istake za improvizirano sjedenje (kao prilazne stube i ograde
ispred kupalista, betonske kasete za zelenilo ispred Name).
Sjedenju je posluuilo i to da je za "peticu" i "trinaesticu"
Kvaternikov trg i tramvajski terminal (zavrsna odnosno pocetna
tocka) gdje se tramvaji i "odmaraju", pa se dok
cekaju mora ili moze u njem sjediti. Nije nuzno dalje se voziti.
Neko vrijeme je, ali samo uz konzumaciju, u "prijelaznom"
vremenu nakon öto je trznica premjestena na novu lokaciju
uz Subicevu/Marticevu, nekoliko stolova i stolica bilo je
posred trga.
Na ovom trgu nije bilo velikih skupova i tribina, niti posebnih
blagdanskih (bozicnih, novogodisnjih i drugih) ukrasavanja.
Cvijece je i ukrasno zelenilo bio ures bez obzira na jadne
kioske. Trg je bio prije podne uzurban, poslijepodne nekako
lijen, a navecer pust. Makar nije bio utociste odmoru i razonodi,
makar bez dobre javne rasvjete - imao je odredjenu intimnost.
U posljednjoj fazi Kvaternikovog trga (nekoliko varijanti
dozvola i opoziva parkiranja, povremenih postava drvenih kioska
i originalne postave panoa za grafite i likotvorine) ljudi
su sjedili na betonskim stopama ovih panoa, cucali pa i sjedili
po podu, rasprostiruci razne stvari na prodaju. Tako je Kvatric
- a da smo se pravili kao da toga zapravo nema - bio scena
koja je istovremeno podsjecala na Sajam antikviteta na Britancu
(Britanskom trgu), a istovremeno i na sajam na Jakusevcu odnosno
Hrelicu (kako neki joö uvijek o sajmu kazu).
Govor objekata, gradiliste i njegove slike
Podignuta ambiciozna zgrada NAME 196 8.g. htjela se nametnuti
ne samo svojom arhitekturom nego biti i simbol standarda,
pokrenutog potrosackog drustva nakon sezdesetih godina 20.
st. Koncipirana bez terase/vidikovca (upozoriti je da suvremena
arhitektura kasnih tridesetih godina inzistira na krovnoj
terasi kao mjestu suncanja - i to je tada higijensko-zdravstveni
imperativ) i druzenja stanara na terasi (daleki odjek je terasa
na Vitićevom neboderu u Laginjinoj). Jedina zgrada iz sezdesetih
godina zadrzava terasu, vidikovac, uglovna je zgrada iz 1961.
u Domjanićevoj ul., dok je npr. Vlaska 126, uglovnica s terasom
iz tridesetih godina.
Zgrada NAME ne samo sto je ostala zatvorena s gornje strane,
već ima i zatvorena procelja. Otvorila se međutim, velikim
izlozima, kakve je imao samo jos "Varteks" na uglovnici
trga i Domjaniceve. Izlozi NAME u vrijeme joö medijski i gradski
nerazvijene reklame i promocije, omogućili su dobre aranzmansko-modne
postave i scenografije.
Ali zato, za Trg je zgrada NAME imala (i ima joö uvijek) posebnu
kvalitetu: i po kisi i po snijegu se moue na potezu NAME nesmetano
boraviti (setnje, dogovori, obilazak izloga, itd).
Nazalost, velike izloge NAME nije se koristilo za druga predstavljanja,
pa ni atraktivna predstavljanja programa i projekata samog
Kvaternikovog trga kojih je dosad bilo zaista mnogo. Osim
za kratku priliku svecanog otvaranja radova na Kvaternikovom
trgu (2.8.2006. prije podne) kada su na velikim samostojecim
"jumbo plakatima" bile predstavljene velikoformatne
kompjuterske simulacije buduceg Trga - za upoznavanje i stalni
izgled tog projekta nije bilo na trgu mjesta. Sto vise, osteceni
su se fragmenti tih velikih kompjuterskih prikaza (cim se
oko trga postavilo gradilisnu ogradu), nasli na gradilisnim
poljima ograde, izokrenuti, bas kao da se rugaju ovakvom poimanju
promjene. Ubrzo, zamijenjeni su metalnom gradilisnom ogradom
i nizom "pravih" jumbo plakata. Nigdje nema prikaza
buduceg Kvaternikovog trga.
A öto se tice izgleda gradilista - nista neocekivano - iskazuje
se da se gradiliste ne uvazava kao dolicno i ugledno stanje
za grad i ono öto se gradi, vec moze biti bilo kako, sve do
dovrsenja i svecanog otvaranja.
Takva uobicajenost izazov je tome da bude drukcije: na Kvatricu
kao na mozda prvom dobrom primjeru za Zagreb.
Preuredjuje se samo podzemlje i ploha trga. Ne ruse se i ne
grade nove zgrade (neprimjetno doduse u njegovoj neposrednoj
blizini gdje bijaöe tvornica Lipa Mill, rusi se).
To znaci da će kvaliteta i atraktivnost trga ovisiti bitno
o sadrzaju i izgledu zgrada koje neposredno trg okruzuju i
o uredjenju oko trga. Nestanu li svi lokali s "tradicijskim
stihom" sa zapadne strane, izostanu li javni sadrzaji
(kao öto je ukinuta posta na uglu trga s Heinzelovom), budu
li se lokali/izlozi zatvarali u "bunkere" umjesto
da podcrtaju arhitektonsku vrijednost zgrada u kojima se nalaze
i urbanisticku vrijednost trga - Kvaternikov trg nece biti
sto se zeli i ocekuje.
Umjesto da su na izuzetno zanimljivoj secesijskoj visekatnoj
zgradi na uglu trga s Domjanicevom zadrzani i primjereno rekonstruirani
izlozi, oni su ponisteni (baö kao i na modernoj zgradi s prolaznom
vezom kina) oblijepljenim nizom bivsih izloga KONZUMA. Makar
uz McDonald ima i drugih korisnika öto informacijama i uređenjem
opterecuje jedinstvo zgrade, historicisticka minijatura s
tornjicem, na neki način je pandan zgradi podno Sloserovih
stuba i takodjer je jedno od obiljezja povijesne slojevitosti
grada Zagreba.
I nakon dovrsenja rekonstrukcije koja je u tijeku, Kvatric
ostaje u zaristu prostorno, kulturno i gospodarskih turbulencija
(prostori nekadaönjih pogona Gorica/Badel (Subiceva/Marticeva),
Domovinski most/Heinzelova/Radnicka, nove stambeno-poslovne
interpolacije u blizoj i daljoj zoni pocetka Maksimirske itd.
Vrijeme gradjenja nije samo uobicajeno vrijeme prasine, buke,
prepreka za kretanje, ruzne slike. Kako upravo za vrijeme
gradnje (a to je mogao biti poseban projekt) ne samo olaksati
gradjanima uivot, već kako sada uvoditi elemente i znakove
kultiviranog prostora - otvoreno je pitanje.
Memoriju ovog trga vrijedno je ojacati, uciniti je prisutnijom
i na samom trgu. Dok se trg preuredjuje ona se moue rasplamsati
ili se naglo i ugasiti.
Ranka Franc-Štern, stanovnica Fijanove
ulice
Ulica Andrije Fijana (radni
materijal)
 Prvi
prilog za list Maksimir moj kvart za travnju 2005. u rubrici
Upoznajte svoj kvart bio je opis Ulice Andrije Fijana, ulice
u kojoj stanujem. U kvartu sam tek dvije godine, nova sam
kvartovka. Promatram, istrazujem i opisujem ulice u kvartu
i za svaki broj pripremam prilog. U prethodnoj recenici navedena
je metodologija – obidjem ulicu nekoliko puta, pregledam sve
kuce i poneka dvorista (promatranje), gradjevinsku dokumentaciju
pribavim u Drzavnom arhivu u Zagrebu i koristim sve dostupne
izvore (istrazivanje), napiöem radni i nakon likovnih priloga
i konacni tekst (opisivanje). I ne manje vazno, taj me posao
veseli.
Fijanovu ulicu gledam svakodnevno
i koristim prigodu reci nesto o njoj.
Ulica druga lijevo kad se od Kvaternikova trga krene prema
Maksimiru. Imenovana je davne 1912. godine po Andriji Fijanu,
glumcu, redatelju i intendantu Hrvatskog narodnog kazalista
u Zagrebu. Rodio se 4. IX. 1851. na zagrebackom Gornjem gradu
u obitelji kazalisnih krojaca. Skolovao se je za ucitelja.
Nakon krace sluzbe, posvecuje se glumi i kazalistu. Svoje
tridesetogodisnje djelovanje ugradio je u sjajnu epohu Hrvatskog
narodnog kazalista. Plijenio je glumom i izuzetno lijepom
pojavom. Shakespeare se tek s Fijanom potpuno udomacio na
hrvatskoj pozornici. Umro je 26. IX. 1911. u Zagrebu. Ove
godine obiljezavamo 155. obljetnicu rodjenja i 95. godina
smrti tog vec pomalo zaboravljenog umjetnika.
Fijanova ulica je mala, broji svega 15 kuca. Prema sjeveru
su ulice: Mandroviceva, Eisenhuthova i Padovceva. I oni su
bili umjetnici, suvremenici Fijanovi. Glumac Adam Mandrovic,
kompozitor Gjuro Eisenhuth, gitarist Ivan Padovec dodiruju
se i danas svojim ulicama . Secuci po tom mozemo reći umjetnickom
dijelu kvarta, prolazimo kroz povijest hrvatske umjetnosti.
No vratimo se Fijanovoj. Ulica
je poznata vecini gradjana Grada Zagreba ne po slavnom glumcu
vec po kultnom zagrebackom restoranu Pod mirnim krovom, na
broju 7. Nalazio se medju sto vodecih hrvatskih restorana.
Izgradnjom stambenog bloka na prostoru bivse tvornice, prema
projektu arhitekata Edvina Smita i Jasmine Ivezic, brojnost
stanovnika ulice naglo je povećana, a sada je u gradnji zamjenska
stambena gradjevina na mjestu prizemnice s vrtom, projekt
Helene Vuksan, dipl. ing. arh.
Zapustenog vatrogasno spremiste stoji kao ruglo pred vedro
obojenim zgradama. Zgrada je izgrađena 1933. godine, prema
projektu gradskog gradjevinskog savjetnika ing. Josipa Seiferta.
Kulturno je dobro na Listi zasticenih nepokretnih kulturnih
dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-731. Zgrada
se nalazi unutar podrucja Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba
– registarski broj Z-1525.
Gradjena je kao prizemnica s garazom za vatrogasna vozila
i centralno smjestenim tornjem u kojem se nalazi stubiste
u duhu moderne hrvatske arhitekture tridesetih, u čistom i
jasnom volumenu s ravnim krovom i zidnom platnu bez dekorativnih
elemenata. Dogradnja kata 1947. slijedi arhitektonske principe
postojećeg objekta (obrazlouenje zastite Gradskog zavoda za
zastitu spomenika kulture i prirode).
Korisnik je DVD Maksimir, djeluje od 1931. (dakle punih 75.
godina), zgradu koristi od godine 1933. Sada broji 40 vatrogasnih
dobrovoljaca, raspolaze s modernim vatrogasnim vozilom te
ulijeva sigurnost gradjanima. Odgovor na pitanje zasto do
sada nije nista ucinjeno da se spomenik kulture odrzava vjerojatno
se krije u slijedu promjene vlasnistva.
Moze se postaviti pitanje prodaje zasticenog objekta, sto
je precizno propisano Zakonom o zastiti i ocuvanju kulturnih
dobara. Jesu li postovani propisani uvjeti raspolaganja? Kako
je proteklo 40 godina rjesavanja problema vlasnistva, a time
i odrzavanja objekta, i ovim se prilogom obracamo siroj javnosti
samo s jednom zeljom da se zgrada uredi. Stanovnici ovoga
kvarta, ne mogu bez rijeci promatrati propadanje objekta.
Ne smijemo biti lijeni istraziti sto se događa oko nas. Glas
javnosti bi ipak trebao nesto pokrenuti.
Kao nova stanovnica ulice svakodnevno primjecujem i druge
manje lijepe stvari. Na pocetku ulice, uz Maksimirsku ulicu,
stoji zapusten kiosk. Vlasnik trgovine uredno je naveden.
Oborinske vode s kuce na broju 4 skupljaju se u staroj kupaonskoj
kadi. Ulazi na nekim su starim kucama zapusteni, a na novim,
tek izgradjenim zgradama, stanovnici stavljaju klima-uredjaje
na vanjsku fasadu ne brinuci se o izgledu.
 Ulica
ima i mali ugodan ducan, u nedovrsenom objektu nesretno naslonjenom
na lijepu secesijsku kuću na broju 12. Obnovljen je lokal
na uglu s Mandrovicevom ulicom, za frizerski salon uz dogradnju
izvan linije gradnje.
Stanovnici se s vremenom i naviknu na neuredan okolis i zapustene
kuce. Upravo je to ono sto ne bismo zeljeli. Ponekad je potreban
mali poticaj gradjanima da uoce i ono sto zbog svakodnevne
zurbe i ne primjecuju. Treba samo malo dobre volje sviju nas
da ulica zasja. Pogledajmo oko sebe i potaknimo uredjenje
ulica, a time i nasega kvarta.
|